Predsjednik Zoran Milanović ušao je u novu, populističku fazu. Govori uglavnom ono što velika većina građana želi čuti: Bad Blue Boysi nisu huligani ni kriminalci, BiH ne treba biti unitarna i građanska država, Rusija je i dalje nepobjediva velesila, EU je zlo. I slično.

Naravno, razlog tome je činjenica da su već za godinu dana novi predsjednički izbori. Brzo to prođe, i negdje oko Božića 2024. godine istječe petogodišnji mandat. Stoga je Milanović na početku svoje nove predizborne kampanje. Uz njega su već sad SDP-ovci, jer je Peđa Grbin od prvog dana najavio da on ostaje njihov kandidat. Tko još, ne zna se. Istovremeno, nakon što je pune četiri godine zaoštravao retoriku prema Plenkovićevoj vladi, a njega i njegove ministre nazivao najpogrdnijim imenima, a ujedno uglavnom i blokirao komunikaciju s Vladom, sada je ušao u fazu u kojoj se prikazuje kooperativnim i proaktivnim.

Iako se diplomatska mjesta ne mogu dogovoriti već godinama, od početka mandata, predsjednik Milanović sada je sklon pisati premijeru i moliti da dođe do dogovora. Pokazao je već na imenovanju čelnika VSOA-e da mijenja ploču. Čini se kao da hini da je suradljiv. A u vladajućem HDZ-u prema tome se drže po onoj čuvenoj: boj se Danajaca i kad darove nose. Uostalom, i njima je predizborna godina, pa su i motivi njihovih reakcija slični, da se razumijemo.

U svakom slučaju, u idućih godinu dana, do prvog kruga predsjedničkih izbora, svjedočit ćemo polaganoj transformaciji Milanovića u krotko janje. Slično smo uostalom već vidjeli na izborima 2019. godine kad je on, iako smo ga itekako dobro bili upoznali kao premijera, na izbore izašao s umivenom retorikom i sloganom »Normalno«. Tada je bio med i mlijeko, i pobijedio je.

Problem u toj komunikacijskoj strategiji za drugi mandat može mu, međutim, biti samo - on sam. Odnosno ekscesi koje izazove. Lijepo je jučer tumačio svoje stavove o vanjskoj politici i imenovanju veleposlanika, držao se za ruku da ga ne ponese nervoza prema premijeru i Vladi, htio je pokazati da je on taj koji je kooperativan i koji konstruktivno predlaže korektna kadrovska rješenja. Ali onda hop - novinarsko pitanje o tome da ga je njegova nekadašnja ministrica Mirela Holy nazvala »licemjerom« i rekla da sam sebi skače u usta oko imenovanja veleposlanika jer je, tvrdi ona, drukčije reagirao u vrijeme kada je obnašao dužnost predsjednika Vlade nego sada kad je predsjednik Republike. I na to predsjednik Milanović, ni pet ni šest nego sedam, kaže: "Ona nije normalna". Dodajući: »Ili da kažem on«, da ne ispadne da govori iz seksističkih pobuda.

I ode sve. Mlijeko je proliveno. Taktika i strategija propale, poništene. Kolariću, paniću, Milanoviću, sami sebe zaplićemo, sami sebe otplićemo.

Naravno da nije trebalo dugo čekati reakciju Mirele Holy, koja se najprije pita je li on to nju upravo nazvao transrodnom osobom, i znači li to možda da transrodne osobe nisu normalne. I nastavlja o veleposlanicima, da je imao jedan kriterij kad je bio premijer, a sada kad je predsjednik potpuno drugi. I na koncu pita odbija li neka imenovanja žena, poput imena Rade Borić, samo zato jer je riječ o ženama, dok mu muškarci nisu problem, poput Ranka Ostojića koji također nema dosad diplomatsku karijeru, a zna se da je njegov favorit za jedno od ambasadorskih mjesta. Predsjednik Milanović rekao je naime da ambasadori »u pravilu« moraju biti karijerni diplomati, a to nisu ni Rada Borić ni Ranko Ostojić, ali je također i kazao da Rada Borić ima »aktivističku agendu« koja joj je prepreka, dok kod Ostojića nije spominjao kao problem njegovu političku agendu kao SDP-ovca.

I tako se predsjednik opet zapetljao u još jedan nepotreban konflikt, i to s osobom za koju kaže da »nije normalna«, mada je ona bila upravo njegov izbor za Vladu 2011. godine. Kakvo mišljenje ima o drugim svojim ranijim suradnicima i ministrima? Kakvo mišljenje ima o biračima, uostalom? Tko je normalan, a tko nije?

E, o tome će pravorijek dati građani za malo više od godinu dana. Na njima je da procijene je li Milanovićev slogan "Normalno" bio fejk, ili je baš on jedina normalna osoba u ovoj državi. A svi ostali smo više-manje nenormalni.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast