Oko željezničke i autobusne stanice motaju se naši lumpen-proleteri, šverceri, sitni lopovi. Vele, ne smiješ se popišati tamo u zahodu – počistit će te. »Zato« Cecovini hoće, valjda, »čisti grad«?

»Ako se ne pomaknu naši poduzetnici, Trst će postati sklonište za penzionere, kao i Gorica pod Austrijom«, veli pjesnik dijalektalni Carolus L. Cergoly, čovjek koji hoće pogledati malo oko sebe:

«Lukovic Beatrice

Del’ Drama’ de Zagabria

Splendida atrice

Specializada in Brecht...

... Soto una picia piera

La Lukovic Beatrice

Torana croata tera...«

Budi se duh Angela Vivantea koji je početkom stoljeća imao petlje u općem iredentističkom histeriziranju progovoriti socijalističkim jezikom. Fausta Cialente i njene Četiri djevojke Wieselberger, Fulvio Tomizza i njegov Bolji život.

Opet Carolus L. Cergoly:

»Hoho Trieste

Del si del da del ja

Tre spade de tormenti

Tre strade tutte incontri...«

PCI u tršćanskoj provinciji na službenim amblemima svojim piše i KPI. Mijenja se vrijeme, komunista staroga kova Vidali više nije glavni.

Krupni gazde obnemoćali, tko će izvući Trst iz gospodarske letargije, potpuna slobodna zona, bescarinska, vele »meloni«, s time bi se zacijelo složili Lloyd adriatico, »Stock« - najtraženiji brandy na svijetu, Wagner, Casali, ili trgovci kavom Belrosso, Rovis, Liechenstein, Polojaz...

»La luna no xe sempre tonda«, »bisogna girar intorno el scoglio« – mjesec nije uvijek okrugao, treba obilaziti oko otoka, vele tršćanske poslovice.

Kaže Tomizza: »Trst je, kulturno, manje živ nego jučer, i mnogo manje nego prekjučer...«

»Jesu li ti ikada rekli S’ciavo?«. »Stotinu i više puta«.

Jahte idu u Dalmaciju.

»Od Visa do Osima«, izravnjuju »antiosimanti« bitku kod Visa s osimskim sporazumom.

Minu vrijeme kada se gospodinčić šepirio Listonom, nestade »perfektna austrijska birokracija«. Blistave kavane Tommaseo, San Marco, Stella Polare, Specchi ili Excelsior sa salonskim orkestrima, Adriatico gdje se igrao šah, Municipio gdje su se skupljali umjetnici, Orientale s pomorcima cijelog svijeta, Fedel Triestino i Tergesteo s poslovnim ljudima. Koncerti mornaričkih orkestara, javne tombole, izleti tramvajem i brumom do Opčine i dalje na Kras, prolazi »borgesia eroica«, tražeći od prošlosti da se, nekako, vrati, i nevjerojatni su ti kalamburi izvjesnih umjetnika što odražavaju i takva stanja tršćanske duše. Evo kako, na pragu 21. stoljeća i uz Osimo, pjeva Manlio Malabotta; u finoj poemi o nestajanju servisa iz Liverpoola piše kako su uzrokom bile »...serve che vignivano del Montenegro/bone solo da pescolar le piegore... ...e le serve no piu del Montenegro/ma s’ciave: de Boliunz/de Divacia/de Basoviza/altra raza, meno rispetosa... Ma i qutro piati venzai/i ne li ga portadi via/i s’ciavi co i ne ga perquisido:/pitai che no i saveva/gnanca cosa i servissi,/forsi per farse la barba...«

I opet Malabotta:

»Guera iera/e poco se magnava/ma Imperator iera/Francesco Giuseppe/e dopo de lu/solo paiazi«.

Dolina, clanz, baba, osmiza, plusica, siba - mnogo slavenskih riječi u tršćanskom dijalektu.

Hoćete li okusiti pravi Trst? Dođite, tada, nedjeljom ili ponedjeljkom, kada ne rade trgovine, ili bar da imate sreće pa naletite na kakav opći štrajk. No, što tada? Tada nema Trsta, on i jest trgovina, trgovište, karavan saraj, bazar i burza, sajam i sajmište... Nedjeljom ni Tršćana, uostalom, nema, kod nas su, po benzin i meso, na dobroj večeri »Pri Tinetu« na Klancu, na rakovima u Premanturi...

»Papa, vien zo, xe el talian che’l te vol...«

Tenis, bridge u lakome opoju »Turmaca«, stare kuće, stari ljudi, stari osjećaji, samotinja tršćanstva neosjetljivoga na žamor budućnosti pred kaundkaškim vratima.

»Titu ključevi tršćanske luke«, »50 tisuća Bosanaca, Crnogoraca i Srba u Trstu«...

Neprestana je i učestala rijeka skribomana punih mržnje što pune izloge tamošnjih knjižara i nezrele emocije onih odavde koji su se zanosili da je »Italija tamo gdje i samo jedan Talijan«: Rosamani, Grebini, Predonzani, Zineto, Cella, Orlini, Galli, Tagliapietra, Chiopris. Crna žuč mržnje.

Krcata kazališta, otimlju se za premijerne predstave, naročito, najpodobnije da pokažeš novu haljinu. Ubrzo premijera filma »Ernesto« snimljenog u Trstu po romanu Umberta Sabe.

Mise na engleskom i njemačkom.

Izlaze nove knjige Tršćana. Gilda Kragl Di Giovanni: »Petrucio e la montagna«.

Jole Silvani igra revival »Trieste in carega«.

Perzijska depilacija.

Udruženje istarskih općina u egzilu.

U Školi za prevodioce naukuju i našim jezicima.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast