Danas kad smo sa svih strana napadnuti s različitim informacijama, često lažnima i(li) potpuno krivima, malo kad "uhvatimo" poruke koje nas tjeraju na razmišljanje i potaknu na neku promjenu. Tako sam prošlog tjedna uhvatio radio emisiju Explora na Radio Puli s Koradom Korlevićem koji je u emisiji rekao:
"Inače, trik u ekonomiji je da se država treba maknuti, a ne poticati. Kad država bira neke šampione, onda su to obično prijatelji ili prijatelji nekoga na poziciji. Država se treba maknuti i riješiti da svi imaju jednaku šansu, mora nestati ovaj kapitalizam koji mi imamo, kapitalizam samo za prijatelja cara. Viđeno je u Rimskom carstvu, nije da smo mi to izmislili, ako si prijatelj cara onda imaš kruha, a oni koji su još bliži prijatelji cara danas imaju biznis ili naštimane natječaje. Kad taj dio nestane, mi smo na konju. Neka se država makne i neka se bavi sudstvom, infrastrukturom ali nikako ne privredom. Taj dio neka rade poduzetnici."
Ova me je rečenica potaknula na današnju kolumnu, jer se u potpunosti slažem s gospodinom Korlevićem, a vjerujem i većina vas. "Neće politika u moju butigu" stara je poslovica koja danas još više dobiva na značenju. Vjerujem da kad bi se država maknula iz agencija, javnih tvrtki, HEP-a, Croatia Airlines-a, HŽ-a, ACI-ja i svih tih silnih tvrtki u kojima politika vodi glavnu riječ, mi bi bili Švicarska. Moramo se odmaknuti od socijalizma i pravila tvrtke moraju biti u državnom vlasništvu.
Najbliži primjer svima je toliko spominjani Uljanik u kojem je država imala vlasnički udio, a ostatak priče već svi dobro znamo. Država nikad nije znala postaviti dobre menadžere i dobro voditi tvrtke, jer sve su redom propale ili posluju s gubitkom. Kad bi se sve što se može privatiziralo, ili bi propalo, ili bi postalo uspješnije. Zašto? Jer ni tada nad tvrtkom vladao najjači zakon 21. stoljeća - zakon tržišta. Kad bi te tvrtke dobile konkurenciju, morali bi se više razvijati, ulagati, mijenjati, brinuti o svojim korisnicima, smanjiti cijenu, a najveće koristi imali bi građani, korisnici tih proizvoda i usluga. Sjećate se sigurno kako su nekad pozivi i poruke bili skupi. A tek Internet! U početku smo imali samo jednog teleoperatera koji je nudio svoje usluge, imao je monopol na tržištu i diktirao sve. Pa je došao drugi, cijene su malo počele padati, zatim je došao treći koji je bio najjeftniji i poremetio cijelo tržište telekomunikacija u Hrvatskoj. Došli su nam paketi gdje je sve uključeno u cijenu, neograničene poruke, pozivi. Svi su se počeli boriti za svakog kupca i korisnika. I tu se vraćamo na tezu da je otvoreno tržište s konkurencijom najbolje za krajnjeg korisnika.
Zamislite samo da HEP dobije realnu konkurenciju koja bi ga infrastrukturno mogla pratiti. Cijene struje sigurno bi bile jeftinije. Pokušali su, ali su se povukli, jer je ta ista država tražila previše i svi su gubili novac. Najavili su i tužbe protiv države zbog uništavanja liberalizacije mladog tržišta u razvoju. I tako smo mi opet na početku. Moramo se maknuti od socijalističke prošlosti i od toga da nešto mora biti državno. Država neka se bavi sudstvom, policijom, kulturom, infrastrukturom i osnovnim obrazovanjem, a sve ostalo neka pusti tržištu i poduzetnicima. Tako će svima nama biti bolje, više će se cijeniti rad, radnici će imati bolja primanja, biti će manje uhljeba, a olitičari neće biti medijske zvijezde već će to biti uspješni i marljivi poduzetnici.