PIŠE ROBERTO CAR

Moderan način igre ne odgovara loše odrađenom prijelaznom roku

(Foto: Pixabay / Milivoj Mijošek)

(Foto: Pixabay / Milivoj Mijošek)


Dvije su činjenice nesporne. Nogometaši Istre 1961 odigrali su u subotu najslabiju utakmicu sezone i zasluženo su poraženi, ali je isto tako Kačavenda trebao dobiti crveni karton zbog namjernog udaranja laktom pri rezultatu 0:0. No, Pejin je napadaču "lokosa" progledao kroz prste i pulski je sastav "potopljen" u Kranjčevićevoj.

Situaciju sad treba pogledati iz drugog kuta. Igre nema. Odnosno, način igre kojeg trener Gonzalo Garcia forsira, s posjedom lopte i građenjem napada od Lučića - je pročitan. Nije trebalo dugo da suparnici shvate kako neutralizirati pulsku igru. Krenuli su tim smjerom Riječani, potom i Gorica, a sad i Lokomotiva. Visokim presingom stvaraju velike probleme pulskom sastavu u gradnji napada, odnosno uzrokuju kriva dodavanja pulskih igrača, nakon čega suparnički napadač obično ima otvoren "auto put" prema Lučiću. Drugo, da bi takva igra kakvu prezentiraju "zeleno-žuti" bila uspješna, lopta se mora brzo kretati. Odnosno, pulski igrači se moraju stalno kretati bez lopte kako bi se otvorili suigraču za dodavanje. Zadnje dvije utakmice Istre 1961 pokazale su što se događa kad se to pravilo o kretanju bez lopte ne ispoštuje. Jednostavno, dolazi do toga da se lopta konstanto nalazi kod stopera, da presporo ide s jednog na drugi bok i suparnik lakoćom zatvori prolaze. Budući da nema niti okomitih lopti prema napadaču, jedinu opasnost predstavlja Bande koji na individualnu kvalitetu može proći jednog ili dvojicu igrača. I zato suparnik odmah duplira Bandea i pulski napad postaje sterilan.

Naravno, na sve se nadodala i nesreća. Ivančić, jedini vezni igrač koji donosi "dubinu" i koji ulazi u suparnički kazneni prostor, je bolestan i pitanje je kad će opet na travnjak. A protiv Lokomotive Garcia nije mogao računati niti na jedinog pravog krilnog igrača na desnoj strani Lisicu. Pokušao je s debitantom Tomićem na desnom krilu, ali "mali" je bio impresioniran. I tu zapravo odgovornost samih igrača i trenera završava, a počinje odgovornost onih koji vode sportsku politiku.

Nakon tri sezone mučenja i teškom mukom izborenog ostanka, očekivao se puno kvalitetnije odrađen prijelazni rok. Nažalost, pulski je sastav u sezonu ušao bez prve špice, bez ofenzivnog veznog i bez desnog krila (i bez pravog "box to box" veznjaka). Drugim riječima, u prvenstvo se ušlo u nadi da će moderan način igre, uz razigranog Bandea, biti dovoljan da se skupi nešto bodova do dolaska pravih pojačanja. I sad to dolazi na naplatu. Obrana je brojčano puna dolaskom Obanora, ali veza i napad "štekaju". I zato su utakmice s Goricom i Lokomotivom pokazale svu nemoć ove momčadi koja u ovakvom sastavu i sustavu jednostavno ne može napadački ugroziti kvalitetnijeg suparnika. Možda Serderov pomogne, možda se vrati Hara, ili možda umjesto njega dođe kvalitetni napadač. Možda dođe i taj "pravi" ofenzivni veznjak. U tom će slučaju ova momčad moći odgovoriti izazovima i krenuti prema sredini ljestvice. No, dotad će pulska momčad popiti još "gorkih pilula".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter