Zlatko Crnčec (Snimio Davor Kovačević / Novi list)
Sada je očito da će Domovinski pokret na sljedećim parlamentarnim izborima koristiti istu taktiku kao i na prethodnim. Bit će to udaranje svim mogućim političkim sredstvima po HDZ-u i njegovoj koaliciji s Miloradom Pupovcem. Mada opet, što je vrlo zanimljivo, ovaj put nema nikakvih ultimatuma HDZ-u da je koalicija moguća samo ako se najveća stranka odrekne Plenkovića. Prije četiri godine time su si zatvorili sva vrata za moguću postizbornu koaliciju. Ovaj put su ipak nešto pametniji pa su ih odlučili ostaviti odškrinutima. Nikad se ne zna. Ili se možda i zna, a sada se radi predstava za njihove birače da ih podrže u situaciji koja je teža od one otprije četiri godine. Naime, sada nema fenomena Škoro. Pored toga, DP se u zadnje četiri godine uspio posvađati s nekim od partnera s kojima je prije četiri godine izašao na izbore. Tako da je ova opcija miljama daleko od toga da njena lista i njeni partneri na sljedećim izborima osvoje 16 mandata, što im je uspjelo u srpnju 2020. godine. U tom je kontekstu posve razumljiva i medijska DP ofenziva koju zadnjih tjedana gledamo na prijateljskim medijima ove stranke. Jako je upitno koliko će im se ova taktika isplatiti. Čak i u istočnoj Slavoniji koja je najviše pretrpjela u Domovinskom ratu ova retorika sa »Za dom spremni« nije nešto na čemu se može dobiti značajan broj glasova. Dakle, što se tiče izbornih izgleda, DP-u predstoji teška borba, istina vjerojatno ne za sam parlamentarni status, ali definitivno da za poziciju utjecajne stranke kakvu sanjaju njeni čelnici.
A što se tiče političkih prilika u Hrvatskoj, ovakva retorika će samo dodatno i bespotrebno usijati atmosferu. Gotovo sigurno ćemo sljedećih dana biti svjedoci nekog bizarnog odgovora takozvane krajnje ljevice, kojoj se ionako ustašluk priviđa u praznoj boci u kojoj je nekada bila mineralna voda, a kako ne bi u Penavinim oratorskim bravurama. Tu će se naravno naći i Milorad Pupovac kojem će Penavina retorika dobro doći kao još jedna podloga za tvrdnju da bi današnja Hrvatska mogla završiti poput endehazije. Pa onda opet Penava i njegovi s još jačom retorikom. I tako ukrug. Sve do travnja ili svibnja, kada ćemo najvjerojatnije izaći na izbore.
Vjerojatno su radosni i na beogradskoj televiziji. Penavina »genijalna« retorika sigurno će potaknuti neke sudionike Kolone sjećanja da navuku malo tamniju košulju i desnicom pokušavaju izmjeriti visinu kukuruza. Kakav divan će to kadar biti za početak središnjeg dnevnika RTS-a 18. studenoga ove godine.
Naravno, cijeli ovaj slučaj s ulogom HOS-a u Domovinskom ratu nije baš tako jednostavan. U kaosu usred vrhunca velikosrpske agresije ujesen 1991. vodstvo HSP-a odlučilo je stvoriti stranačku vojsku. Ljudi koji su to organizirali znali su što rade. I zašto to rade. Ta nikad do kraja razjašnjena epizoda dovela je do toga da HOS-ovu odoru obuku i oni koji, za razliku od organizatora, blage veze nisu imali što ona znači. Ali nekima je to bio jedini način otpora tenkovima koji su dolazili iz Beograda jer hrvatska država u tom trenutku nije mogla organizirati otpor u svim dijelovima zemlje. I puno je ljudi poginulo u toj uniformi. I tu se sada dolazi do teško rješive situacije kako komemorirati njihovu žrtvu.
Situacija je to u kojoj mnogi, pogotovu zdesna, ali i slijeva, koriste poginule za tako banalne ciljeve kao što je to osvajanje kojeg saborskog mandata više. A da je samo malo više mudrosti i razboritosti na svim stranama, kao što ih nažalost nema, sve bi se moglo riješiti na miran način. Na način koristan za sve koji žive u Hrvatskoj. Penavina jučerašnja izjava samo je početak nečega što će nas pratiti sljedećih šest mjeseci. Ista ili slična priča pokušana je prije četiri godine, čak sa stanovitim uspjehom. A onda ju je pomela korona. DP je prepun menadžera, ali i poduzetnika od kojih je najveći stvarni šef stranke Mario Radić. Umjesto HOS-a, mogli su naglasak kampanje staviti na nešto drugo. Recimo na to da se slavonskom zemljom koja je tako teško obranjena u Domovinskom ratu, i za koju je uostalom poginulo i puno HOS-ovaca, sada loptaju bjelosvjetski hohštapleri i lešinarski fondovi. Ali tražiti nešto takvo od stranke koja igra samo na prvu loptu, ipak je malo previše.