PIŠE JURICA KÖRBLER
Pretužna priča djevojčice koju oplakuje cijela Hrvatska doveo je ovaj okoštali sustav pred zid
Ovo je novi dokaz da sustav socijalne skrbi ne funkcionira i da je prepun rupa koje omogućuju da se nešto takvo dogodi. Ne treba biti veliki stručnjak za konstatirati da je u slučaju nesretne djevojčice bilo bezbroj grešaka koje su dovele do toga da je iz udomiteljske obitelji vrate ocu i majci monstrumu, koja ju je na kraju i ubila. Sada se svi zgražamo, poziva se na odgovornost, a može uslijediti i ono što se uvijek u takvim slučajevima događa, da vrijeme donese zaborav i da se svi mi u Hrvatskoj okrenemo nekom drugom drastičnom primjeru nebrige i loše organiziranosti sustava
(Snimio Damjan Tadić / Cropix)
Strašan slučaj djevojčice iz Slavonije hrvatsku je javnost zgrozio tijekom uskrsnih praznika. To je novi dokaz da sustav socijalne skrbi ne funkcionira i da je prepun rupa koje omogućuju da se nešto takvo dogodi. Ne treba biti veliki stručnjak za konstatirati da je u slučaju nesretne djevojčice, koju sada oplakuje cijela Hrvatska, bilo bezbroj grešaka koje su dovele do toga da je iz udomiteljske obitelji vrate ocu i majci monstrumu, koja ju je na kraju i ubila. Sada se svi zgražamo, poziva se na odgovornost, a može uslijediti i ono što se uvijek u takvim slučajevima događa, da vrijeme donese zaborav i da se svi mi u Hrvatskoj okrenemo nekom drugom drastičnom primjeru nebrige i loše organiziranosti sustava.
Za utjehu, Jelena Veljača najavila je hitni sastanak s ministrom Josipom Aladrovićem. Jer gospođa Veljača, svjetionik koji u ovim tmurnim vremenima daje malo nade kako naprijed, nikako nije mogla propustiti svojih pet minuta slave. Šalu na stranu, vremena su zaista previše ozbiljna da Veljača poziva ministra i da se samopromocija koristi u trenucima kada trebaju ozbiljni ljudi progovoriti o ozbiljnim temama koje nisu sadržaj trećerazrednih pretparačkih sapunica.
Morali su reagirati
Ovo nažalost nije ni prvi, a možda ni posljednji događaj koji će zgroziti javnost, prije svega kao dokaz da socijalne službe nisu na razini zadataka. Kao dokaz da sustav zakazuje kod slučajeva koje bi riješili i laici, da toleriramo nasilje u obitelji, nasilje nad djecom, nebrigu i sve ono što u konačnici vodi groznom finalu. Na nesreću, postoje oni koji svojim ponašanjem nisu dio civiliziranog društva, ali zato i postoji socijalna služba koja takve treba prepoznati i učiniti sve da očevi ne bacaju djecu s balkona ili majke ne ubijaju vlastitu djecu.
Naravno, život je takav da se često dogode stvari koje se i nisu mogle predvidjeti. U ovom se slučaju obitelji iz okolice Nove Gradiške međutim sve moglo predvidjeti, jer dug je spisak zanemarivanja djece i sukoba u ovoj obitelji, što je i dovelo do tragičnog kraja. Odgovorni su to mogli i morali vidjeti, morali su reagirati, a ne donositi krajnje lošu odluku da dijete vrate roditeljima koji se nisu za njega mogli i željeli brinuti.
I onda, post festum, saznajemo za stranačko imenovanje čelnog čovjeka službe koja je trebala spriječiti katastrofu, ali nije. I da je djevojčica bila dugo vremena zlostavljana, zapuštena i ne samo ona već i ostalo troje djece iz kućanstva.
Tamo gdje nema odgovornosti, a nema je kada su u pozadini politika i stranačko kadroviranje, dolazi do grubih propusta, jer se sve stavlja pod tepih. Samo da se ne mijenja okoštali sustav. Oni koji pokušavaju mijenjati stvari proglašavaju se političkim neprijateljima i sve se nastavlja po starom. I onda se čudimo kada dođe do katastrofe. Ministri iz tog resora slegnu ramenima, kažu da je stanje teško, a o drastičnim promjenama trulog sustava nitko ne razmišlja. Jer dirnulo bi se u brojne privilegije, moralo bi se posložiti stvari potpuno drukčije, a promjene očito ne voli niti jedna vlast na ovim područjima.
Pod tepih
Nisu naravno krivi samo i isključivo socijalni radnici, pogotovo ne oni koji dobro rade svoj posao. Sustav je toliko okoštao i u sklopu njega nije ni moguće idealno raditi. Ostaju brojna pitanja na koja odgovor moraju dati stručni ljudi, a ne spisateljice sapunica. Prije svega je li za djecu koja rastu u problematičnim obiteljima to najbolje okruženje ili treba naći neki drugi model. Koliko socijalni radnici mogu pomoći kada iz godine u godinu imaju sve više posla i sve više slučajeva? Kako donijeti odluku o izdvajanju djeteta iz problematične obitelji i kako procijeniti je li trenutak da se dijete vrati biološkim roditeljima?
Sve su to krajnje ozbiljne teme o kojima se kod nas ne razgovara. Ili se razgovara premalo. Dođu na dnevni red najčešće kada se dogode katastrofe kao u slučaju ove male djevojčice čiji će organi biti donirani za spas nekog drugog djeteta.
Tužna je to priča, pretužna. Valjda će ovaj put biti povod za argumentirane i ozbiljne rasprave za promjenu sustava koji je došao pred zid. Ako i ovaj put sve stavimo pod tepih, kamo već godinama stavljamo sve moguće potrebne reforme, onda neće biti čudo da se nešto slično ponovi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
