Bilo je lijepih trenutaka, no leptir mašna i crno odijelo povukli su sjećanje na Pulu iz vremena Jugoslavije, ona nostalgična vremena kada je najpoznatiji pulski konobar svih vremena, legendarni Pjero maestralno obilazio stolove u kavani Jadran. Čak je i prekrasni, crveni kompletić predsjednice Gradskog vijeća Dušice Radojčić pao u drugi plan. Dušica, ponosito kano Clara Zetkin, gledala je prkosno u oči svima, predsjedniku Milanoviću, županu Miletiću i Pjeru, pardon, gradonačelniku Zoričiću
(Snimili Duško MARUŠIĆ ČIČI / Dejan ŠTIFANIĆ)
Ako je išta dobro napravljeno u vladavini IDS-a onda je to da na nazovi-feštama nije bilo Atomskog skloništa. Nije kapala pinkica na Forumu deset puta godišnje kao do tada. Svaka čast vinu, maslinama, boškarinu i tondinu iz Uljanika, ali to je po mom skromnom uvjerenju bio najbolji potez IDS-a, bio je to karig za Istru. Buco Langer se prvi zalagao za zatvaranje Rock kluba Uljanik, buka, frka, strka, ne znaš 'ko koga krka... Za vladavine njegove Liste za Pulu (LIZAPU) Langer je uspio zabraniti partyje elektronske glazbe. Pula je bila jedini grad na svijetu u kojem se nisu smjeli održavati partyji i sve se lako da provjeriti. Ali koga boli kuki, kome puca kajla, koga boli puca kad se dižu rampe.
Ja sjećam se...
Elem vratio se Buco slavodobitno u Pulu. Vratio ga je Zoro osvetnik na radost umirovljenika koji nisu imali snage popeti se na Kaštel pa su poslali svoje unuke. Njega je na koncertu pratio unuk Saše Dadića i pomogao mu da digne rampu koju mu je u Puli spustio IDS. 'Ko će kome ako ne svoj svome. Dizanjem rampe počela je proslava Dana grada Pule koja je oslobođena prije 77 godina dok je konačno oslobođenje došlo mirnom reintegracijom Grada u okrilje Nezavisne lista Filipa Zoričića. Konobarski imidž gradonačelnika na proslavi Dana grada Pule uz dizanje rampe bio je najsvjetlija točka u INK-u.
Bilo je lijepih trenutaka, no leptir mašna i crno odijelo povukli su sjećanje na Pulu iz vremena Jugoslavije, ona nostalgična vremena kada je najpoznatiji pulski konobar svih vremena, legendarni Pjero maestralno obilazio stolove u kavani Jadran. Čak je i prekrasni, crveni kompletić predsjednice Gradskog vijeća Dušice Radojčić pao u drugi plan. Dušica, ponosito kano Clara Zetkin, gledala je prkosno u oči svima, predsjedniku Milanoviću, županu Miletiću i Pjeru, pardon, gradonačelniku Zoričiću. Bilo je emotivno gledati Filipa kako se elegantno kreće, korača, stupa, hodi, iđe, brate, iđe i ne staje. Filip je nesvjesno pobudio emocije svih onih koji pate za šarmom starih, prekaljenih socijalističkih konobara.
Proslava Dana grada Pule ovaj je put prošla bez promotivnog filma o uspjesima tijekom godine, nije bilo ničega što bi nam skrenulo pozornost na uspjehe nove pulske vlasti. Šteta, mogli su snimiti nešto, mogli su snimiti bilo što pa makar se prijaviti na London Short Film Festival, da se vidi par minuta dostignuća, pa ipak je Pula filmski grad.
Većina događanja proslave Dana grada Pule pomalo su istisnule činjenicu da na čelu grada imamo doktora. Malo mi je frka jer ne podnosim konkurenciju, kako sad odjednom doktor, u par mjeseci majstor postao gradonačelnik, pa doktor. Morao se malo Fićo pohvaliti, razmišljao je kako to uvaliti pa je u nastavku proslave na otvaranju izložbe "Antonio Smareglia Sigetski vazal" rekao da je doktorirao. "Pulski gradonačelnik Filip Zoričić otvarajući izložbu kazao je da je za Smaregliu vezan na poseban način, jer je u Smareglinoj spomen-sobi pisao doktorsku disertaciju".
Otvaranju izložbe nazočio je i predsjednik Zoran Milanović koji je nakon bjelosvjetskih đilkoša, plamenih jazavaca, herojskih zečeva, nabasao i na mladog pulskog doktora. Mora da je bio ushićen, mora da je bio impresioniran kao što je svojevremeno bio ushićen kada je upoznao Valtera Flega. Toliko je na proslavi Dana grada Pule i Fićinog doktorata nahvalio Valtera Flega da je mnogima bilo neugodno. Možda se nakon svega snimi i film, koji će poduprijeti i Ured predsjednika, koji se zove "Valter brani Sarajevo i plaće u Gradu Buzetu".
E lipo, sada bar znamo kako na brzinu dobiti dijagnozu, meni se već par dana vrti u glavi i sigurno ću se upisati za pregled. Nadam se da će kod njega lista čekanja biti kraća. Stvarno je Pula u zadnjih godinu dana postala grad kakvog smo sanjali, Pula je grad u kojem se demokracija i transparentnost uzgajaju u posebnim klimatskim i geopolitičkim uvjetima te prirodnom mediteranskom ambijentu. U takvom ambijentu raste novi oblik slobode, nečega što još nije viđeno u modernom svjetskom poretku.
Ne pretjerujem, samo iznosim svoje mišljenje, a što je trebalo napraviti da se to dogodi baš u Puli? Trebalo je samo skupiti sedam sekretara SDP-a i platformu Možemo! i sve je ostalo povijest.
"Živimo u gradu bogate prošlosti i predivne budućnosti", rekao je sindako. Iskreno se radujem budućnosti i parlamentarnim izborima u kojima će se na zajedničkoj listi naći Bruno i Filip, bit će to kombinacija za koju će trebati imati dušu, a ostali neka pušu.