Neke elementarne logike za uvođenje vojnog roka ima. Ona se može pronaći u tome da bi se neka od svjetskih ratnih kriza mogla preliti i na ovo naše područje. Ne bi bilo prvi put da se preko Balkana prelamaju odnosi svjetskih sila. Uostalom, povod za prvi svjetski rat dogodio se u Sarajevu.

I sada sve velike zemlje imaju svoje igrače na ovom području. I ne bi im bilo nimalo teško potaknuti ih da naprave nešto što bi ga moglo destabilizirati. To je moguće napraviti na Kosovu, a pokaznu vježbu za nešto takvo imali smo priliku vidjeti prije četiri mjeseca na sjevernom dijelu te zemlje. Samo brza reakcija KFOR-a spriječila je ozbiljan oružani sukob. U jednoj od varijanti navodno nije bila isključena ni mogućnost upada srbijanske vojske na sjever Kosova što bi dovelo do novog rata Srbije s NATO savezom.

Nije isključena ni destabilizacija susjedne Bosne i Hercegovine, zemlje s kojom Hrvatska ima tisuću kilometara dugu granicu i iz koje se može ugroziti sigurnost dalmatinskog zaleđa. Iako tamo ne može izbiti rat nalik onom koji je počeo u proljeće 1992. jer nijedna strana za to nema dovoljno teškog oružja. Onog lakog, kao što je to običaj na ovim prostorima, ima taman koliko treba za jedan ograničeni, ali ipak prljavi mali rat. Nitko od BiH čelnika nema namjere izazivati nešto takvo, ali međusobne teške političke optužbe i prijetnje toliko su galvanizirale njihove sunarodnjake da bi se stvari mogle oteti kontroli i mimo njihove volje.

To su nekakve temeljne ugroze koje bi mogle dovesti do toga da se počne pucati čak i na hrvatskim granicama. One globalne ipak su dosta daleko. Izuzetno je mala mogućnost da bi Rusija mogla pregaziti i Moldaviju i ugroziti NATO članicu Rumunjsku. Pa onda na taj način zapaliti Balkan.

To se baš ne čini izglednim. Ali i ovo što bi se moglo dogoditi u hrvatskom bližem susjedstvu, ako nam baš tako padne grah, nije nemoguće da se proširi. I zbog toga ima razloga razmišljati i o uvođenju obveznog vojnog roka. Naravno, nitko ovdje ne govori o roku kakav je postojao u bivšoj državi ili čak i u Hrvatskoj nakon završetka Domovinskog rata. Bilo bi potpuno idiotski zatvoriti mlade ljude na 12 mjeseci u nekakav zatvor otvorenog tipa. Jugoslavija je imala takav vojni rok jer je imala doktrinu da uvijek pod oružjem mora imati veliki broj vojnika. Što je bilo jako skupo i još više neefikasno.

Ako se Hrvatska odluči na uvođenje obveznog vojnog roka, što bi bilo razborito, to bi trebalo napraviti jako promišljeno i nakon pomne analize. Elementarne vojne vještine zaista se mogu naučiti u tri mjeseca intenzivne vojne obuke. Iz nje ne bi naravno izlazili nikakvi komandosi, već ljudi koji su ovladali najosnovnijim vojnim vještinama. Oni koji žele mogli bi nastaviti svoj angažman u vojsci i dodatno. Oni koji to ne bi željeli otišli bi doma i bili prebačeni u pričuvu.

Što se tiče priziva savjesti, činjenica da bi takvih moglo biti čak 80 posto, mogla bi pomoći da obvezni vojni rok zaživi. Za preostalih 20 posto ne bi bilo problema pronaći adekvatan prostor u vojnim objektima, osigurati im instruktore i naći novac da se sve to skupa financira.

Dobrim se čini i najava koja dolazi iz Vlade da se u ovoj inicijativi neće ignorirati predsjednika Republike. Oružane snage ne bi trebale biti poligon preko kojeg će se svađati dvije grane izvršne vlasti, što se nažalost događalo zadnjih nekoliko godina. Kad smo već kod toga pokazivanja dobre volje, ne bi bilo loše da se dva brda konačno dogovore i oko toga tko bi zapovijedao tim ročnicima.

Vlada ili predsjednik. Jer to u ovom trenutku nije jasno. Hrvatska, naime, ima jedno od najbizarnijih rješenja u svijetu oko zapovijedanja svojim Oružanim snagama. Toliko bizarno da se ne zna tko zapovijeda vojskom.

Ako je to moguće neka se nađe nekakav konsenzus kako bi se kroz promjene Ustava i Zakona o obrani konačno riješilo i to pitanje. Bilo bi stvarno deplasirano da se dogodi incident na svečanoj prisegi prvih ročnika nalik onom kada je prije dvije godine načelnik Glavnog stožera s pozornice unutar vojarne kao najobičnijeg mulca istjerao tadašnjeg ministra obrane. Uglavnom, vojni rok nije loša ideja. Treba ga samo dobro organizirati i izbjeći najgore političke sukobe preko Oružanih snaga.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast