Otkako je u hrvatskoj javnosti odjeknuo slučaj Vruja, gdje je prijatelj predsjednika Zorana Milanovića Stipe Latković godinama bespravno gradio i uništavao pomorsko dobro, kao da se svijest ljudi na moru značajno podigla. Ta je svijest oduvijek i trebala postojati jer je pomorsko dobro javno dobro, i svaki građanin treba imati pravo na korištenje mora, a time i prilaza moru. Nakon tog slučaja, i vlasti su počele itekako voditi računa kako će se odnositi prema moru, i zato je pri izglasavanju novog zakona o pomorskom dobru nedavno u Saboru za vladajuće bila ključna jedna poruka - sve će plaže ostati otvorene za javnost i nema tog privatnika ili resorta koji može zabraniti pristup moru za »obične građane«. I tako i treba biti.

S druge strane, sustav koncesioniranja pomorskog dobra u gospodarske svrhe nešto je najkompliciranije ikad - jedni traže dozvolu, drugi je izdaju, dio prihoda ide županijama, dio se dijeli među ostalim dionicima. Shodno tome i prijepori oko koncesija uvijek su toliko komplicirani da je često teško arbitrirati tko je u pravu. Upravo se to događa sada oko plaže Alberi u Savudriji, gdje je prije samo mjesec dana otvoren ogromni novi resort Petram s najvećim infinity rooftop bazenom u Europi i američkim konceptom po kojemu je sam resort grad u malom, sa svim sadržajima, zamišljen da ljudi u njemu ne samo ljetuju nego i žive. To je projekt koji je ove sezone otvoren kao trenutno najveći u Hrvatskoj, i samim time to je i golemi nekretninski projekt s 252 luksuzne nekretnine - 55 turističkih vila, 179 apartmana za odmor te 18 stanova za stanovanje. Građen je u blizini postojećeg Kempinski hotela, istog vlasnika, MK, a projekt je izradila Lotus Grupa, i baziran je na tome da objekti imaju i zajedničku šetnicu i zajednički prilaz moru, odnosno plažu.

Podršku svemu dala je umaška vlast, koju već u 4. mandatu zaredom vodi SDP-ov Vili Basanesse, a on je od one sorte praktičnih SDP-ovaca, kakvih nema puno, pa je tako u lokalnom parlamentu već godinama na vlasti bez vlastite političke većine, nego ponekad uz pomoć ruku nezavisnih, a ponekad bogme i uz prešutnu podršku lokalnog HDZ-a. Kao takav, gradonačelnik Umaga objeručke je dočekao investitore iz Srbije za ovaj 110 milijuna eura vrijedan projekt.

No, tu priča polako iz Lotusa prelazi u »bijeli lotus« (za one koji su pratili krimi seriju o čudnim zbivanjima u resortu Bijeli Lotus asocijacija je jasna). Prvo je na samom otvorenju najavljeno kako će jedan od ugostiteljskih objekata voditi poznata chefica Ana Roš, koja međutim već prije otvorenja naglo odlazi. A onda se vrlo skoro pojavljuje nadzor Ministarstva pomorstva koji donosi odluku da se plaža Alberi zatvori, odnosno da se Petram grupaciji oduzima koncesija za njeno korištenje. Oporba iz Možemo! najavljuje pokretanje sličnog postupka sada i za samu šetnicu, jer tvrde da nema građevinsku dozvolu, a gradonačelnik Basanesse ostaje usamljen u tome da spasi investitore i projekt. Naime, riječ je o investiciji srpske tvrtke MK Group u vlasništvu srpskog »kralja šećera« Miodraga Kostića, koja u Hrvatskoj hotele ima i u Portorožu, gdje ima i - aerodrom. Lokalno stanovništvo, aktivisti, a sada i Ministarstvo tvrde da je 20-godišnja koncesija izdana nezakonito, a novinari jedne redakcije pokušali su ući na tu plažu sukladno novom zakonu, ali su ih - potjerali.

Mada je uz gradonačelnika deklarativno i većina u gradskom vijeću Umaga, ako je točno ono što piše u rješenju Ministarstva, koncesija je izdana prije nego je uopće utvrđena granica pomorskog dobra. Dakle - na majke mi. A da priča kao iz serije bude i sočnija, još je na kraju na tom terenu nađen i fosil dinosaura, pa se tamo ionako nikakvi radovi uz more nisu ni smjeli izvoditi.

I dok u Saboru i u javnosti SDP-ovi čelnici neprestano drže prodike o moralu i poštenju, na terenu se događaju stvari gdje se čovjek zaista može zapitati - hoće li i u ovoj priči DORH biti »šećer na kraju«!?

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast