Tihana Tomičić (Snimio Davor Kovačević / Novi list)
Dvije vijesti zaokupljaju pažnju ovoga politički mirnog, ljetnog vikenda: prvo, na Ultri u Splitu policija nije imala previše posla, sve je prošlo bez incidenata iako su se okupili deseci tisuća partijanera - problem je bila »samo« droga i zapljene na licu mjesta. I druga, koju upravo objavljujemo, o tome da je punjenje državnog proračuna dobro, a pogotovo kad su u pitanju prihodi od igara na sreću i klađenja, odnosno od lutrije.
Jedno i drugo su naizgled dobra vijest, jer dobro je ako prekrcani Split ni po čemu nije eskalirao. Toliko velik broj ljudi uvijek može za posljedicu imati i gužvu, a time i nasilje, no to se nije dogodilo. S druge strane, punjenje državnog proračuna isto je uvijek dobra vijest, a pogotovo za Vladu. No posljedično i za građane, jer u Plenkovićevoj vreći bit će novca za sve potrebe. Na primjer, za ljetovanje penzionera, s obzirom da neke od udruga umirovljenika, poučene primjerom sudaca, liječnika i drugih koji su već od Vlade iskamčili povećanja plaća, sada traže primjerice čak i vaučere za ljetovanje.
No, to je samo digresija, bit je priče da u Hrvatskoj u velikoj mjeri rastu ovisnosti - bilo o drogi, bilo o klađenju. Nekad je Zagreb i po korištenju droge bio provincija, no otkako smo u »dubokoj jezgri«, čini se da i trend korištenja droga toliko raste da je po nekim statistikama danas Zagreb treći u Europi po korištenju kokaina, po podacima po glavi stanovnika. Droga je očito postala dostupna na svakom koraku, jednako kao što su neki primijetili i da po novom zakonu o radu nedjeljom cvjetarne na grobljima nedjeljom ne smiju raditi, ali zato kladionica do groblja - smije. Svaki dan.
Nije onda čudo da su nam statistike loše, i da Vlada pokreće novi akcijski plan djelovanja na području ovisnosti, i to za sve oblike ovisnosti. Za to se planira godišnje utrošiti čak 160 milijuna eura. Naime, većina ovisnosti u Hrvatskoj je u porastu, s time da podatak HZZO-a o liječenim korisnicima droga kojih ima šest tisuća zvuči kao neka greška u statistici, error. Naime, kad bi korisnika droga bilo samo šest tisuća, to bi za Hrvatsku bila dobra vijest. Nažalost, brojke su vjerojatno barem deset puta veće, pogotovo zato što je korištenje narkotika postalo i lifestyle, i statusni simbol, i vikend zabava za razne skupine stanovništva, od obijesnih menadžera do razmažene zlatne mladeži. Pritom je Primorsko-goranska županija na visokom četvrtom mjestu.
Zanimljiva je i konstatacija iz akcijskog plana o tome da »podatke o ovisnima od igara na sreću i drugih ovisnosti sustav tek treba umrežiti«. Naime, podatke o liječenim korisnicima opijata sustav ima, dok za ovu drugu kategoriju, ovisnika o klađenju, pravih statistika još ni nema. Sustav još dosad nije uspio naći dosljedni odgovor na borbu protiv te vrste ovisnosti, koja razara obitelji i tjera mnoge članove ovog društva u siromaštvo. Radi se o svojevrsnoj sivoj zoni, koja uopće nije sustavno pokrivena, jer obuhvaća i socijalni aspekt, a i ovaj zdravstveni. Jer i te ljude jednostavno treba liječiti, kao i narkomane ili alkoholičare.
Tu je naravno i potpuno nova kategorija ovisnosti koja se najviše bilježi kod mladih, a to je ovisnost o igricama i digitalnim platformama. I to je povezano sa zdravstvenim sustavom, ne samo zbog toga što neki mladi ljudi jednostavno prestanu izlaziti iz kuće i postanu »viralni«, nego se uz sve vezuje i problem debljine i pretilosti. Mladi su danas po tim statistikama znatno »teži« nego su bili njihovi roditelji - u doslovnom smislu. Stoga sustav mora jačati svoju bazu i za liječenje tih vrsta bolesti, koje proizlaze iz sjedilačkog i pasivnog načina života.
Novi Vladin akcijski plan odnosi se na predstojeće dvije godine, u kojima bi se problem ovisnosti barem pokušao objektivizirati i sustavno urediti. No, zapravo se radi o potrebi da se na problemima ovisnosti sustavno radi od danas ubuduće, dakle trajno. Čini se da dostupnost droga, alkohola, kladionica i gadgeta koji omogućuju 24-satno gledanje u ekrane postaje pošast koja će imati doista trajne posljedice za društvo, a da bi se to pokušalo rješavati nije dovoljan jedan dvogodišnji akcijski plan. Obrazovni sustav, policijski sustav, socijalni sustav i zdravstveni sustav u svakoj budućoj vladi imat će posla s ovim problemima, nažalost.