PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ
Bahata prizemnost rovinjskih "poslovnjaka"
Slučaj Denisa Jedriškog, pazinskog harmonikaša koji posljednje dvije godine svira u centru Rovinja, a sad mu pojedini ugostitelji i trgovci to zabranjuju jer im navodno ugrožava promet, otvara više pitanja. Na prvi pogled, očita je nevolja malog čovjeka kojem bogatiji i moćniji stalni ili privremeni stanovnici Rovinja iz svojih razloga ne dopuštaju sviranje na ulici, iako za to ima sve potrebne dozvole gradskih vlasti. Sama ta činjenica otvara simpatije prema harmonikašu koji na ulici izvodi pjesme Gustafa i druge istarske zavičajne melodije, ali problem se usložnjava kad ga se detaljnije promotri.
Postavlja se, za početak, pitanje kakva je to (gradska) vlast kad se njezine odluke i dozvole ne poštuju? Ulični svirač s dopuštenjem sviranja na rivi i u Careri ne smije biti žrtva vlasnika restorana i trgovina kojima navodno rastjeruje mušterije, jer su i oni, napokon, svoje dozvole za rad dobili od tih istih gradskih vlasti. Nema sumnje kako bi ih inspekcija mogla jednostavnom jednadžbom - koja glasi da nepoštovanje jedne radne dozvole ukida drugu radnu dozvolu - efikasno primiriti i vratiti u zakonske okvire.
Drugim riječima, ako vlasnik restorana ili zlatarnice tjera iz "svoje ulice" harmonikaša, onda bi za to trebao odgovarati jednakom mjerom jer su pred zakonom svi jednaki, pa je i njegova pozicija na rovinjskoj financijskoj "žili kucavici" ovisna o drugima. Objašnjenja kako je harmonika preglasna ili neprimjerena središtu Rovinja dosta su besmislena jer su, ponekad, preglasni i kafići i restorani, a i ponuda u trgovinama, posebno onima koje se otvaraju ljeti gdje se nudi kineska oprema za plažu, možda ne pripada takvoj "high end" turističkoj destinaciji.
Mnogo su, ipak, zlobnije primjedbe kako baš ta glazba, istarska harmonika na kojoj Denis Jedriško izvodi Brkicu i Kurijeru, nije po volji vlasnika raznih lokala, butika, restorana i filigrana, koji otvaraju svoja vrata samo za imućnije turiste čiji je ljetni proračun dovoljno bogat za odmor u Rovinju usred ljetnih mjeseci. Zašto se, naime, u Istri ne bi svirali Gustafi, dok se svira sve ostalo, od metala i techna, do vrhunske klasike i domaćeg ljigavog popa? Harmonika je instrument istarskih ulica i cesta, gradova i sela i posve je bahata prizemnost rovinjskih "poslovnjaka" da kažu kako im ona smeta. Možda je, doduše, riječ o profinjenim ušima odnjegovanim na najboljim izvedbama berlinske državne opere, ali vjerojatnije se radi o nametanju običaja, životnog stila i muzičkog ukusa koji bi Istranima trebao zamijeniti zavičajne i regionalne kulturne vrijednosti. Popusti li lokalna vlast danas zaštititi svoje, sutra im neće pomoći činjenica da je istarsku ljestvicu još prije 10 godina zaštitio UNESCO.
Pazinskom harmonikašu Denisu Jedrišku treba omogućiti da svira za sve, ne osvrćući se na želje rovinjskih rentijera i trgovaca. Napokon, zar je problem da u Istri sviraju i Istrijani?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
