PIŠE Dubravko GRAKALIĆ
Tko ima para, kupat će se u – Egiptu
Ilustracija / Dubravko Grakalić
Dolazi vrijeme ljetnog raspusta, godišnjih odmora i laganijeg životnog ritma u kojem se štedi na energentima, pa i na skupljoj hrani. Školski praznici započinju sredinom tjedna, stanovnici takozvane kontinentalne Hrvatske računaju mogu li i s koliko novca vidjeti Jadran i u njemu se okupati, ili će osvježenje potražiti u obližnjim rijekama, na jezerima ili javnim bazenima. Kao i prethodnih godina, nacionalna ljetna himna postaje dječja pjesmica "tko ima para, kupa se u moru, a tko nema, doma u lavoru".
Naime, recentni podaci pokazuju da tek četrdeset posto građana Hrvatske planira odlazak na odmor. Doduše, ne precizira se hoće li Hrvati ići na hrvatsko more – i u kojem opsegu – ali negdje će se otputovati, najmanje na tjedan dana i uživati u čarima Mediterana. U turističkim agencijama kažu da su iznimno popularne destinacije u Turskoj, Egiptu, Maroku i Grčkoj, kao i susjedna Crna Gora.
Usporedne cijena turističkih aranžmana pokazuju drastične razlike: sedmodnevno ljetovanje u Turskoj ili Egiptu s uključenim avionskim prijevozom košta između 500 i 700 eura, otprilike kao dva dana u Rovinju. U Dalmaciji su cijene apartmana najmanje stotinu eura po danu na vrhuncu sezone, što dnevni trošak kupanja na Jadranu, žele li turisti nešto i pojesti, najmanje udvostručuje. Drugim riječima, tko ima para za ljetovanje kupat će se u Egiptu i Maroku i razgledavati gradove egzotičnije od Poreča.
Taj se podatak o postotku ljetovališno-financijskih kapacitiranih građana skladno poklopio s izvješćem Europske komisije o siromaštvu u EU koje je objavljeno u travnju. U njemu stoji da je u Hrvatskoj 60 posto relativno siromašnih građana, a među njima je i 40 posto apsolutno siromašnih te pet do sedam posto onih koji su na rubu gladi ili žive u bijedi.
Europska komisija među relativno siromašne ubraja one koji ne mogu na odmor od sedam dana izvan mjesta boravišta, koji štede na odjeći, kulturnim potrebama i odlascima u ugostiteljske objekte. Ukratko, na svemu što nisu troškovi stanovanja, prehrane, nužne odjeće i školovanja djece. "Strujni udar", odnosno povećanje cijene električne energije kojeg možemo očekivati na jesen još će više građana najvjerojatnije gurnuti u relativno siromaštvo. Možda i korak dalje, u siromaštvo u kojem se nema dovoljno od prvog do prvog. Po posljednjim statistikama polako opada i promet u trgovinama, iako će te brojke, kao i svakog ljeta, popraviti turisti koji dolaze punih džepova.
Jasno je da se hrvatsko društvo sve više raslojava, kako se smanjuje srednji sloj koji je nekada mogao da odmor te da je stvoren mali krug bogatih stanovnika. Prema podacima koje su iznijele banke, samo deset posto ušteđevina su značajnije svote, ali zato u Hrvatskoj ima oko 220 tisuća ovršenih, odnosno građana s blokiranim računima koji primaju samo dio svojih plaća ili mirovina. Ostatak odlazi vjerovnicima. U opću sliku takve Hrvatske – koju premijer Andrej Plenković voli uspoređivati s najrazvijenijim zemljama Europe – uklapa se i podatak da je narodne obveznice upisalo samo 1,12 posto naroda.
Naravno, hrvatski turistički djelatnici ne mogu imati posebne cijene za domaće goste kako je to nekad bilo. Njihov je posao – od vodećih hotelskih kompanija do malih rentijera i vlasnika kafića na plaži – da oderu svakog stranca kojeg vide i napune proračun kroz PDV i turističke takse. Ali, uz osmijeh, da turisti dođu i sljedeće sezone. Hrvati će jednako proći u zemljama gdje se upute ili će na državnoj televiziji gledati informativne emisije i promatrati kako se inozemci kupaju u Jadranu. Kao u onom škotskom vicu gdje roditelji vode djecu u slastičarnicu da gledaju kako druga djeca jedu kolače.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
