Iako su premijer Andrej Plenković i njegova HDZ-om predvođena vladajuća koalicija uvjereni da je Hrvatska država blagostanja, to nije tako. Da nije tako, to zna svatko tko s prosječnom u boljem slučaju, s medijalnom plaćom u gorem slučaju ili s minimalcem što je tragedija, ode u bilo koju prodavaonicu i odluči potrošiti sto eura za osnovne prehrambene namirnice. Nekada je za 756 kuna bilo uputno uzeti veliku najlonsku vrećicu kako bi se speža odnijela doma, a danas za sto eura sve se može potrpati po džepovima. Plenkoviću i njegovim ministrima nikako nije jasno što sada opet hoće zaposleni u javnim i državnim službama. I zbog čega su nezadovoljni. Podsjeća Plenković da je njegova Vlada proračun za 2024. godinu, koja je izborna, planirala na način da se povećaju rashodi kako bi se umirili građani, a HDZ prošao što bolje na izborima. Plan je uspio i sada bi HDZ-ova izvršna vlast najradije da svi sindikati budu razumni i da ih ostave na miru da upravljaju državom. Jer njima, državnim upraviteljima po ministarstvima i u državnom predstavničkom tijelu, a posljedično izvršnoj vlasti na lokalnoj razini, zaista više nije loše. Nakon izbora mudro su podigli sebi plaće toliko da im je uputno odlaziti u kupovinu omanjim kamionom. Za razliku od onih koji opet kucaju na vrata kako bi kolektivno pregovarali i kojima su dosta džepovi za transport speže. Da je Vlada kojoj je na čelu Andrej Plenković odnijela bitku s inflacijom, bila bi drugačija priča. Ali nije i zato će kucanja na vrata biti sve učestalija jer je inflacija poništila sva povećanja plaća u javnom sektoru. To je istina i da je tako, zna svatko onaj koji živi od prosječne i medijalne ili minimalne plaće. Zna to i Plenković, ne treba u to sumnjati, ali da bi svoje znanje pretočio u konkretne odluke, valjat će sačekati neke nove parlamentarne izbore.

Sindikati javnih i državnih službi pokucali su opet na vrata Banskih dvora kako bi pregovarali o dodatku kolektivnog ugovora. Sindikalni predstavnici traže 10-postotno povećanje osnovice, a Vlada u postizbornom raspoloženju nudi povećanje od dva posto s rokom odgode primjene do 1. travnja sljedeće godine. S tim da je Vlada podebljala ponudu na način da prihvati povećanje osnovice za isplatu jubilarnih nagrada. Ovaj put čini se da HDZ-ova vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem ne razbija previše glavu potrebom smanjenja socijalnih tenzija pa je teške ruke. Daleko su izbori do čijih rezultata im je stalo. Što kažu brojke o sindikalnim zahtjevima. Godinu dana stara osnovica iznosi oko 950 eura i s 10-postotnim povećanjem iznosila bi 1.041,90 eura u sljedećoj godini. To je neprihvatljivo za ministra Marina Piletića, kao što je neprihvatljiv čudovišan zahtjev da se uvede naknada za topli obrok od 70 eura. Sada će se malo pregovarati kao što je to uobičajeno pa će se vjerojatno pronaći neko kompromisno rješenje koje neće učiniti položaj zaposlenih u javnim i državnim službama boljim, ali će se Vlada uobičajeno hvaliti kako je socijalno osjetljiva i kako nikada nije bilo bolje.

Ako nije dobro u javnim i državnim službama, još je gore većini radnika koji rade u privatnim tvrtkama. Oni najčešće niti su kvalitetni sindikalno organizirani i ne mogu poslodavce ucjenjivati socijanim buntom uoči bilo kakvih izbora. Najbolji dokaz je nezavidna situacija radnika Ine kojima je dosta. I oni najavljuju mogućnost štrajka. U kompaniji u kojoj je nekada bilo dobiti posao kao dobiti glavni zgoditak na lutriji. Ta vremena su prošla. Danas 2.700 radnika radi u Ininim Maloprodajnim servisima, a više od 50 posto njih radi za neto plaću od 870 eura. Ljudi bježe iz tvrtke, a oni koji ostaju moraju raditi još više zbog suočavanja s problemom nedostatka radne snage. Upravu Ine, koja je nekada bila država u državi, sindikalni zahtjevi previše ne dotiču. Iako prostora za povećanje plaća i te kako ima.

Za razliku od sindikalnih predstavnika javnih i državnih službenika, sindikalnih predstavnika Ine, premijer Plenković ne vidi problem. On na HUP-ovom Danu poduzetnika ocjenjuje da je Hrvatska tijekom kriza ostvarila sjajne rezultate i da je njegova Vlada pokazala kako nitko neće ostati sam u krizi. A ništa, sada valja s Plenkovićevim citatima kucati na vrata ministra Piletića.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast