Kao i obično, rasprava o novoj Vladi traje satima, do kasno u noć, kako glasi fraza. No, izvjesno je da Andrej Plenković ima dovoljnu podršku za svoju treću vladu.

Jednako je tako izvjesno da je već u startu potpuno neutralizirao vlastite koalicijske partnere iz Domovinskog pokreta. Odnosno, oni su dobili točno toliko koliko su i trebali dobiti, s obzirom na svoje kapacitete. Matematički, od 18 resora imaju tri - dakle jednu šestinu. Politički, njihovi najjači ljudi, Ivan Penava i Mario Radić, nisu u vladi, a ovaj drugi čak ni u Saboru. Programski, premijer Plenković jasno je jučer poručio da ne namjerava mijenjati školske programe, dokinuti Istanbulsku konvenciju, dirati prava seksualnih manjina, uključujući istospolne zajednice, jednako kao što ne namjerava zabranjivati pobačaj. To je što se tiče ideologije.

Što se tiče gospodarstva - HEP neće biti privatiziran, ostaje sto posto u rukama države. To je važno obećanje premijera. On je rekao da više voli manje obećati, a više ispuniti, ali za ovo obećanje vrijedi obrnuto. Ono se mora totalno ispoštovati. Tu ga držimo za riječ.

Kad je riječ o Ministarstvu gospodarstva, taj resor je ostao bez zaštite okoliša, koju preuzima dosadašnja ministrica Marija Vučković. S obzirom da tu spada i »zelena tranzicija«, a sva javna poduzeća u svojim obavezama imaju i zelenu tranziciju, sukladno programima i obavezama prema EU-u, onda vjerojatno k njoj prelaze i velika javna poduzeća. Resoru gospodarstva, koji je pripao DP-u, iz naziva je ipak ispala riječ energetika, pa je upitno i hoće li imati poluge upravljanja tim sustavom.

Općenito, s obzirom na to da u Vladi nema ni Penave ni Radića, nego ondje umjesto njih sjede javnosti potpuno nepoznati ljudi imena Ivan Šipić i Ante Šušnjar, jasno je da će njihov utjecaj nužno biti manji nego što su priželjkivali, ili nego što i dalje misle. To je tako u životu, nitko ne voli biti lutka na koncu. Ministri DP-a su ti koji će sami morati sazivati suradnike, održavati sastanke, donositi odluke. I imati samo jednog šefa - premijera Plenkovića.

To tako funkcionira. Njihov primarni zadatak više neće biti da odgovaraju stranačkim čelnicima Penavi i Radiću, njihov posao sad će biti da odgovaraju Plenkoviću. Tko god misli da će biti drugačije, ne razumije politiku i uzalud se njome bavi.

Tako Plenković kreće u vođenje svog trećeg kabineta, a jučer je možda najzanimljivija od svih bila njegova izjava, jasna i glasna, o tome da ne planira put Europske unije. Još ću dugo biti tu, kaže. Živi bili pa vidjeli. Okolnosti se mijenjaju, a s njima i odluke. Ali to je izjava koja zvoni u ušima i koja će se citirati.

I još nekoliko riječi o opoziciji - izgledala je jučer na raspravi potpuno ispuhano. Riječi Dalije Orešković da je Hrvatska u fašizmu i totalitarizmu doista baš ne oslikavaju realnost. Most i Suverenisti trube uvijek isto svoje, podosta neuvjerljivo, a i nema ih baš puno u sabornici. Predsjednik SDP-a Peđa Grbin u govoru u ime kluba govori o nekim općim mjestima, klimatskim promjenama i slično - ništa politički. A i kako će - pa do jučer je s istim tim DP-om planirao sastaviti većinu. Ne preostaje mu nego da se oslanja na fraze i prazan govor.

Ipak, dogodila se i druga zanimljiva stvar kao hajlajt dana, a to je Plenkovićeva najava da će pozvati oporbu u Banske dvore na razgovor o budućnosti Hrvatske. Neke naznake uvođenja takve politike dala je nedavno bivša ministrica Vesna Pusić, kad je rekla da je suradnja dviju najjačih stranaka, HDZ-a i SDP-a, u vremenima kriza zapravo imperativ. Uostalom, nije to nikakva topla voda, za neuke i ponavljače treba podsjetiti da su Komisiju Ursule von der Layen u ovom mandatu cijelo vrijeme podržavali i socijalisti i zeleni i liberali.

Plenković je još 2020. pozvao oporbu na razgovor, oni su ga odbili. Bi li Hrvatska bila bolja zemlja da se u njoj normalno razgovara i surađuje - vjerojatno da. No, ako je SDP još uvijek na telefonskoj liniji s Pantovčakom, ništa od toga, to unaprijed znamo.

Jedini spas za SDP jest da se pokuša emancipirati od Pantovčaka i Milanovića. Hoće li u tome uspjeti? Neće. Ali bar iz pristojnosti bi mogli otići na kavu u Banske dvore. Jer za razgovor je potrebno dvoje. Ovoga puta Plenkoviću sigurno više treba podrška centra, kad već mora uza sebe imati DP.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast