Danas je točno 28 godina kako je ratno zrakoplovstvo JNA izvelo napad na Banske dvore s ciljem da se likvidira dr. Franjo Tuđman. Tog 7. listopada 1991. godine na području Zagreba oglašeno je sedam zračnih uzbuna, a dva zrakoplova G-4 Super Galeb i dva MIG-a 21 nadlijetali su grad. Zrakoplovi G-4 doletjeli su iz smjera sjeverozapada i bili naoružani s dvije bombe američke proizvodnje teške 227 kilograma, a MIG-ovi su došli iz smjera Zaprešića i Samobora, naoružani s po dva lansera navođenih raketa zrak-zemlja M-74 "Munja", s time da je svaki lanser imao po četiri rakete kalibra 128 mm.
Na ručku u Svečanoj dvorani Banskih dvora bili su Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Ante Marković, Stipe Mesić, Gojko Šušak, Zdravka Bušić, Antun Vrdoljak i Stjepan Adanić, ratni gradonačelnik Varaždina kojeg je predsjednik primio tog dana. Ručak je malo kasnio zbog Tuđmanovih obaveza i počeo je poslije 13 sati. Predsjednik je predlagao Anti Markoviću da stane na stranu Hrvatske, ali on na to nije pristao. Atmosfera svo vrijeme nije bila ugodna, a ručak je završio nešto prije 15 sati. Tuđman je izašao iz dvorane, kao i svi ostali i nekoliko minuta kasnije uslijedio je napad, a bomba, ne dodirnuvši tlo, eksplodirala je na visini prozorskih otvora, svega nekoliko metara od onih koji su upravo završili ručak.
Tuđman je preživio napad, a sve što se poslije toga dogodilo je poznato. Da nije bilo Franje Tuđmana, uz sve njegove mane koje uostalom ima svaki državnik, Hrvatska ne bi bila međunarodno priznata. Niti bi krenula na europski put, što je bio jedan od prioriteta prvog predsjednika. Povjesničari ni do danas nisu u potpunosti proučili i procijenili njegovu povijesnu ulogu na ovim prostorima, objektivno sagledali njegove prednosti i mane. Ali, dileme nema samo oko jednog, a to je da je Franjo Tuđman bio jedna od najistaknutijih povijesnih ličnosti Hrvatske.
Ustaška insignija
Danas, toliko godina poslije tog atentata na prvog hrvatskog predsjednika, Tuđmana i njegovo djelo svatko spominje kako mu odgovara. Oni koji se najviše pozivaju na predsjednika vrlo često i najviše falsificiraju ili zaboravljaju sve ono za što se Tuđman zalagao. A njemu je bio cilj stvoriti modernu Hrvatsku na antifašističkim temeljima, gdje nije bilo mjesta ekstremizmu, pogotovo ustaškom. Grozio se Franjo Tuđman pokušaja da se ustaška insignija unese i veže za Domovinski rat, što su pokušavali HOS-ovci u to vrijeme. Svjedok tome su mnogi suradnici prvog predsjednika, među kojima i Jadranka Kosor, koji su iz njegovih usta čuli da ne odobrava nikakve usklike "Za dom spremni", bilo kroz HOS ili bilo kako drukčije.
Sada čitamo intervju Miroslava Škore, političkog novaka koji svoju kampanju najavljuje kao priliku da hrvatski građani dobiju toliko željene promjene i koji će sigurno u danima koji slijede često spominjati Franju Tuđmana. A kad ga se pita za ustaški pozdrav, kaže da "Za dom spremni" stoji na službenim insignijama HOS-a i da se spominjanjem zabrane želi baciti ljaga na HOS, a time i cijelu Hrvatsku vojsku i Domovinski rat. "Čak ni pokojnom Ivici Račanu pozdrav nije smetao", dodaje još Škoro.
To da Ivici Račanu nije smetao ustaški pozdrav "Za dom spremni" ne treba komentirati. A to da je Franji Tuđmanu itekako smetao, da je razoružavao HOS, pripojio ga Hrvatskoj vojsci 23. studenog 1991. i da od tada više nije bilo ustaških simbola - povijesne su činjenice i istina. O samim HOS-ovcima predsjednik je rekao: "Znam da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali začuđujuće je da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da se nastavila na crnokošuljaškim i smeđekošuljaškim tradicijama". Sam predsjednik je govorio da su HOS-ovci bili i glavna smetnja međunarodnom priznanju Hrvatske. "To je nešto što svijet ne može prihvatiti. Današnji svijet se gradi na načelima one antifašističke koalicije. Traži se demokratski poredak iz mnogih razloga".
Dnevne potrebe
Na sreću, Hrvatska je krenula smjerom koji je zacrtao sam Franjo Tuđman i izgradila demokratski poredak. Sam Tuđman prošao je sve ono što su prolazili gotovo svi veliki Hrvati, nakon smrti ga se osporavalo i guralo na marginu, a onda su političari shvatili da mogu imati koristi ako se pozivaju na njegovo djelo i njegov lik. Posljednjih godina gotovo da nema govora nekog od političara, pogotovo onih s desnog spektra, koji ne spominju Tuđmana, u kontekstu kakav njima u tom trenutku treba.
Današnja tvrda desnica čini isto. Jako bi rado Tuđmana imala u svom krilu, ali i prilagodila ga doktrini za koju se zalaže. To što Franjo Tuđman nikada nije dopuštao eskapade ekstremizma kakve se sada mogu čuti, druga je stvar. Jedno je ipak točno. Oni koji su naslijedili Franju Tuđmana lutali su zbog svojih dnevnih političkih interesa, zaboravljajući Tuđmana, pa je i posve točno da se "Za dom spremni" pojavio u HOS-ovom grbu za vrijeme vlade Ivice Račana. Kao i činjenica da poslije Franje Tuđmana nismo imali političara od formata poput njega, a sam Tuđman i njegovo djelo su im služili da u sjeni bivšeg predsjednika kojeg više nema lansiraju političke ideje koje su sami zastupali. Bez obzira je li to bilo na tragu Tuđmana ili ne.
Tuđman im je bio i ostao samo paravan. Najveći broj onih koji su zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom ostvarili hrvatski san za samostalnom državom nisu imali potrebe stalno se pozivati na prvog predsjednika, pogotovo ne oko onoga što Tuđman nikada nije ni želio, ni zastupao, ni odobravao.