Ako je i predizborno, neka je. To bi mogao biti komentar na inicijativu ministra zdravstva Vilija Beroša da drastično skrati liste čekanja u zdravstvu. On je naime ravnateljima bolnica poslao naputak u kojem traži da zabrane rad u privatnim ustanovama svim svojim liječnicima na čijim su odjelima liste čekanja predugačke.

Te su liste za neke preglede i dalje dulje od 400 dana, a ministar je nedavno najavio da će to riješiti već do nove godine. To je tada izgledalo malo optimistično, odnosno nestvarno, ali evo sada je šefovima bolnica jasno poručeno da to nije samo problem Ministarstva, nego u prvom redu samih ustanova. Naime, postoje bolnice gdje takvih problema uopće nema, što znači da se itekako može kad se hoće.

Naravno, skraćivanje lista čekanja je cilj svakog ministra zdravstva ikad, a dosad se uvijek problem rješavao »milom«, s ne baš velikim rezultatom. Vodili su se sastanci, pregovaralo se, obilazilo se, umilivalo se. A sad je ministar ravnateljima doslovno zaprijetio razrješenjima ako se novi cilj ne bude ostvario. Pa će ići silom.

Taj se cilj sad zove pregled u maksimalno 270 dana, pri čemu se već do 31. prosinca trebaju odraditi sve dijagnostičke pretrege i pregledi za koje je lista čekanja duža od tih 270 dana. Ravnatelji će za to moći dodatno angažirati ljudske resurse u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi, što znači da će biti i dodatno plaćeni, da tog novca ima. To je dakle cilj samo za ovih narednih mjesec dana do Nove godine, a već ranije počeo je pritisak Ministarstva na ustanove da se pod hitno ubrzaju. Tako je još krajem listopada u toj je kategoriji iznad 270 dana bilo više od tristo raznih pretraga, da bi početkom studenog njihov broj pao na 200-tinjak, sredinom studenog bilo ih je 147, a od 23. studenog broj pretraga na koje se čeka dulje od devet mjeseci ustabilio se na 65. To je bitan pomak u kratkom vremenu, a sad se do početka iduće godine to treba još ubrzati.

Naravno, ne radi se samo o dobroj volji ministra da riješi taj problem, nego i obavezama preuzetim putem Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Čini se da NPOO ne znači samo puno europskog »helikopterskog« novca za Hrvatsku, nego u paketu s tim i obavezu provođenja reformi. A za zdravstvo su liste čekanja ključna reforma. Dakle, Beroš ima vrlo konkretnu obavezu, i evo odrađuje je.

Već je ranije bilo raznih pokušaja da se problem s listama čekanja riješi - primjerice, za hrvatske bolnice bilo je revolucionarno kad su se reorganizirale tako da su se određene pretrage mogle obavljati i popodne. To je uvelike ubrzalo rad sustava, a liječnici su ionako prisutni i plaćeni u to doba.

Sada se ide na rješenje da dodatnog rada kod privatnika nema dok se ne obavi posao u ustanovi u kojoj je liječnik zaposlen. S pozicije pacijenta u javnom zdravstvu, to je apsolutno opravdano, a Beroš tvrdi da će svi biti i dodatno plaćeni pa neće imati problem zbog toga u vlastitom budžetu.

Dodatan je to pritisak na doktore kojih je ionako premalo, istina, ali čini se da će ministar sa suradnicima i osobno obići bolnice i svima objasniti zašto je ovo nužno, uz tumačenje po kojem dosadašnji primjeri pokazuju da je itekako vidljivo da, kad ravnatelji aktivno počnu upravljati listama čekanja, od angažiranja ljudskih resursa do novih modela organizacije, ipak značajan pomak jest moguć.

Ako reakcije na ovo budu ipak previše negativne, kao zadnji izlaz ministar najavljuje i mogućnost angažiranja privatnih poliklinika. No, ta odluka još nije donesena, samo se testira kako bi odjeknula.

Naravno, ministar nije policajac i ne može kontrolirati angažman baš svakog liječnika. Ali može uspostaviti snažniji nadzor nad situacijom po bolnicama i biti u izravnom kontaktu s ravnateljima, s kojima može provjeravati poštuje li se ovaj naputak.

Rok do nove godine koji je zadao sebi i šefovima bolnica vrlo je kratak i konkretan, i uskoro će se vidjeti ima li pomaka. Jer ako ne bude pomaka, neće više biti ni svih istih ravnatelja na tim pozicijama. Pritom nije osobito važno je li ovo samo jedan od predizbornih poteza ove Vlade. Važno je da pacijent osjeti da je u fokusu zdravstvenog sustava, što je mantra koju Beroš ponavlja unedogled.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast