Uz sve promjene kroz koje je svijet prošao u ovoj 2020., u Puli se posebno osjeća nedostatak jedne tradicionalne manifestacije. „Moja Ulica Moja Ekipa“ turnir je koji već desetljećima na pulskom parketu okuplja istinske zaljubljenike u mali nogomet, a na tribine Puležanke i Puležanke koji čeznu za onim istinskim amaterskim nogometom.

U ovo vrijeme oko Božića na "Ulici" bi se već igrali posljednji susreti. Poispadale bi sve one romantičarske ekipe i mjesto u završnici prepustile već prekaljenim malonogometnim momčadima. Gledatelji bi, kao i uvijek, navijali za tu romantiku. Plješće se i bodri autsajdere, a u završnici prave ekipe iz kvarta. Primjer tih pravih, uličnih ekipa koje su posljednjih godina napravile značajniji rezultat su zasigurno Veruda, Šijana Spartans i Netko iz Mase. Posebno inspirirajuća je priča Verude, ti su momci pravi heroji "Ulice" koji su nakon dvostruke krune 2018. i 2019. i službeno oformili klub te zaigrali drugu malonogometnu ligu, gdje vjerno drže korak za liderskom ekipom Futsal Pula.

Nije "Ulica" samo turnir, samo utakmica, samo tribine na kojima stari nogometni znalac pljucka sjemenke, a ćelavac u najgornjem redu nehajno puši cigaretu tokom utakmice. Ulica se proteže van parketa. "Ulica" je šankersko tješenje tragičara koji je promašio odlučujući penal, poetično izvještavanje o novoj majstoriji gracioznog Husarića. Ne očajavajte malonogometni zaljubljenici, siguran sam da će se 2020. isticati kao jedina u kojoj se "Ulica" nije odigrala.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast