PIŠE GIANLUCA DRAGUZET
Ili glasaj ili muči i trpi!
Prošlog tjedna na predavanju priznatog profesora Maldinija čuo sam jednu poznatu rečenicu koja me potaknula na razmišljanje. "Ako se vi nećete baviti politikom, politika će se baviti s vama". I to zaista i jest tako. Politika je svuda oko nas. Opkolila nas je. Iz njenih ralja nitko, nikada i nigdje nije pobjegao. Pa kad je već tako, bavimo se i mi njom. Naše društvo nije dovoljno aktivno. Pasivni smo, previše samo promatramo, a premalo djelujemo. Jaki smo na riječima, a slabi na djelu. Kad se trebamo boriti za svoje principe, uvjerenja i ideale, posebno mladi kojima je to dio karaktera, onda stanemo. Zastanemo na onoj minimalnoj građanskoj dužnosti - glasanju. A upravo o ishodu glasanja i izboru neke političke opcije ovisi naša sadašnjost i budućnost.
Politika i naš standard života, kao i sustav vrijednosti, kreiraju se i ovise o izborima. Kako volim koristiti statistiku, tako je i citiram. Ovako: brojke Eurostata iz 2014. godine pokazale su da nam je izlaznost na izborima oko 54 posto. Kad se usporedimo sa susjedima Talijanima, njihova je izlaznost nešto više od 75 posto, u Belgiji je 89, Njemačkoj 76, a Švedskoj 86 posto. Svi su ti postoci od 20 do 35 posto viši nego u Hrvatskoj. Glasači u tim državama zaista mogu reći da su izabrali svoje političare.
Mi se time baš i ne možemo pohvaliti. Skoro polovina naših birača ne glasa. Što je to trulo u državi našoj, naši političari koji nas ne znaju privući dobrim porukama ili mi koji smo lijeni i nezainteresirani? Usudio bih se reći da smo truli, ipak, mi! Mi nismo aktivni građani, rijetko izlazimo na ulice, rijetko se pobunimo, ne informiramo se dovoljno ni kvalitetno, nego samo površno, brzinski, s nogu i nepotpuno. Ne educiramo se, ne obrazovanja. U toj situaciji i političari imaju manje posla s nama, nezahtjevnim biračima kojima je lakše manipulirati. Lakše nam "prodaju" priču.
Mi, mladi, moramo se su uključiti u građanske inicijative, u savjete mladih. Moramo pronaći motiv da pokušamo pokrenuti stvari na bolje. Svaki pokušaj, pa i neuspješan, bolji je od toga da ne poduzimamo ništa,. Bolji je od kukanja kako nam je loše. Možda se i razočaramo, ali važno je ne odustati. Mi, mladi, mi smo ti koji nemamo repova iz prošlosti, ne zanimaju nas ideološke podjele i silni ratovi, odrastali smo s globalizacijom i na valu američke pop kulture, mi smo građani Europe, ali i svijeta. Na nas je došao red da mijenjamo stvari na bolje, da gradimo društvo bez podjela, društvo na temeljima liberalne ekonomije, a da istovremeno brinemo o socijalnoj osjetljivosti.
Možda je rješenje naše građanske pasivnosti u uvođenju obaveznog glasanja. To je radikalan potez, ali i jedini izlaz iz naše situacije. Svi smo osjetljivi kad nas se udari po džepu. Belgija, Bugarska Cipar, Grčka i Luksemburg zemlje su u Europi koje su uvele i provode obavezno glasanje kako bi potakle svoje građane da budu aktivniji. Možda je to naš put k nekoj boljoj i aktivnijoj Hrvatskoj. Kad bi svi oni koji izbjegavaju glasanje morali platiti 200 ili 300 kuna, sigurno bi se većina u rano nedjeljno jutro ili kasno popodne odlučila dignuti s kauča i prošetati do biračkog mjesta. Za to se moramo izboriti. „Što je država uređenija, to više ljudi glasa“ - fraza je to koja se često koristi. 'ajmo mi onda glasanjem stvoriti uređeniju Hrvatsku. 'ajmo iskoristiti mogućnosti koje nam demokracija nudi. Dakle, glasaj i bori se!
Ako ovim tekstom uspijem motivirati samo jednu osobu da izađe na predstojeće europarlamentarne izbore, da bude taj aktivan građanin i participijent, da se ona bavi politikom barem onoliko koliko i politika njome, da se možda uključi u neku građansku inicijativu ili priključi savjetu mladih, tada ću biti najsretnija osoba u Istri i šire. Jer onda postoji nada da možemo i hoćemo mijenjati stvari. Postoji nada da nas čeka bolje sutra.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
