Afera VSOA se zahuktava. Nakon dramatičnog obraćanja naciji Zorana Milanovića u četvrtak uvečer, jučer je svoje viđenje cijelog slučaja iznio i premijer. Andrej Plenković pokušao je iznaći kompromis pa je predložio da kada se ne mogu usuglasiti on i predsjednik Republike, da to onda pokušaju njihovi ljudi zaduženi za nacionalnu sigurnost. Pa bi tako rješenje za činjenicu da u ponoć 10. srpnja Vojna sigurnosna služba više neće moći funkcionirati pokušali pronaći Tomo Medved i Slobodan Lozančić. Prvi je potpredsjednik Vlade zadužen za sigurnosna pitanja i umirovljeni general HV-a, a drugi nekadašnji ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, najjače hrvatske tajne službe.

U međuvremenu okršaji na relaciji Pantovčak - Markov trg i dalje traju. Po onome što su jučer dvije strane pustile u javnost, čini se ipak da je Milanović jako pretjerao kada je u četvrtak uvečer u dramatičnom obraćanju javnosti optužio HDZ da želi iskoristiti situaciju oko upražnjenog mjesta ravnatelja VSOA-e da ovlada ne samo tom službom, već i cijelim hrvatskim sigurnosnim sustavom. Naime, ono što je objavio Ured predsjednika, da ministar obrane želi sam imenovati neku vrstu v. d. čelnika VSOA-e, zaista bi bilo upitno i sa zakonskog i s ustavnog stajališta. Bez obzira na to što se radi o navodnom privremenom tehničkom rješenju, ono bi i kao takvo bilo upitno. Jer bi takvo privremeno rješenje lako moglo postati trajno jer je očigledno da se Plenković i Milanović do kraja mandata ove Vlade neće dogovoriti ni o čemu. Međutim, Banožić i Medved nisu Lozančiću predali rješenje koje je već potpisano, poštambiljano i koje će automatski stupiti na snagu 11. srpnja. Riječ je tek o prijedlogu za usuglašavanje. Ne o svršenom činu. To uostalom pokazuje i pdf dokument koji je jučer objavio Ured predsjednika.

Ali sve su ovo tehnikalije. A suština je u tome da se ovim što se događa dovodi u pitanje ugled Hrvatske kao funkcionirajuće demokratske države, članice NATO saveza. Ova svađa oko VSOA-e kao da se događa u susjednoj BiH gdje se tri konstitutivna naroda ne mogu dogovoriti ni o čemu i gdje su na djelu permanentne ustavne promjene. I gdje su zbog svega toga institucije u velikoj mjeri blokirane i ne mogu odlučivati. Ali ni u BiH se nije moglo dogoditi da se ne može imenovati šefa vojne obavještajne službe.

Posebno je opasna Milanovićeva prijetnja časnicima HV-a. Naravno, i Vlada mora biti jako oprezna da ne uvuče visoke časnike u svoj sukob s predsjednikom koji je ozbiljno zaprijetio generalima. Iako je baš on gurnuo admirala Roberta Hranja u samo srce njegovog sukoba s Vladom kada je ovaj zabranio ministru obrane da se obrati vojnicima u prostoru vojarne. U demokratskim državama, kada načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga sretne ministra obrane, prva njegova reakcija mora biti da stane mirno i salutira. U svakoj demokratskoj zemlji admiral Hranj ne bi nakon ovakvog skandala s ministrom obrane mogao ostati na svojoj funkciji. Morao bi dati ostavku. Ali Hrvatska nije takva država, a nakon predsjednikovog silovanja oko zapovijedanja Oružanim snagama ona je to još i manje nego što je dotad bila. I predsjednik i Vlada moraju paziti da u svoj sukob ne uvuku djelatne vojne časnike. Ako bi se to dogodilo, to bi bilo zaista pogubno.

Što bi trebalo napraviti da se riješi problem, teško je reći. Najbolje bi bilo da premijer i predsjednik počnu komunicirati, ako treba i preko posrednika, kad već ne mogu i ne žele to raditi izravno. Ali teško je očekivati da će se to dogoditi. Kao što je nemoguće očekivati brzu izmjenu zakona i Ustava kojima bi se pojasnile ovlasti dviju strana čime bi ovakvi sukobi postali izlišni. I to je nemoguće. Svaki takav dosadašnji pokušaj završavao bi spektakularnim neuspjehom. Sada nema čak ni pokušaja pa shodno tome nema ni najmanje naznake da se moglo posegnuti za ovim rješenjem.

Afera VSOA se zahuktava. Nakon dramatičnog obraćanja naciji Zorana Milanovića u četvrtak uvečer, jučer je svoje viđenje cijelog slučaja iznio i premijer. Andrej Plenković pokušao je iznaći kompromis pa je predložio da kada se ne mogu usuglasiti on i predsjednik Republike, da to onda pokušaju njihovi ljudi zaduženi za nacionalnu sigurnost. Pa bi tako rješenje za činjenicu da u ponoć 10. srpnja Vojna sigurnosna služba više neće moći funkcionirati pokušali pronaći Tomo Medved i Slobodan Lozančić. Prvi je potpredsjednik Vlade zadužen za sigurnosna pitanja i umirovljeni general HV-a, a drugi nekadašnji ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, najjače hrvatske tajne službe.

U međuvremenu okršaji na relaciji Pantovčak - Markov trg i dalje traju. Po onome što su jučer dvije strane pustile u javnost, čini se ipak da je Milanović jako pretjerao kada je u četvrtak uvečer u dramatičnom obraćanju javnosti optužio HDZ da želi iskoristiti situaciju oko upražnjenog mjesta ravnatelja VSOA-e da ovlada ne samo tom službom, već i cijelim hrvatskim sigurnosnim sustavom. Naime, ono što je objavio Ured predsjednika, da ministar obrane želi sam imenovati neku vrstu v. d. čelnika VSOA-e, zaista bi bilo upitno i sa zakonskog i s ustavnog stajališta. Bez obzira na to što se radi o navodnom privremenom tehničkom rješenju, ono bi i kao takvo bilo upitno. Jer bi takvo privremeno rješenje lako moglo postati trajno jer je očigledno da se Plenković i Milanović do kraja mandata ove Vlade neće dogovoriti ni o čemu. Međutim, Banožić i Medved nisu Lozančiću predali rješenje koje je već potpisano, poštambiljano i koje će automatski stupiti na snagu 11. srpnja. Riječ je tek o prijedlogu za usuglašavanje. Ne o svršenom činu. To uostalom pokazuje i pdf dokument koji je jučer objavio Ured predsjednika.

Ali sve su ovo tehnikalije. A suština je u tome da se ovim što se događa dovodi u pitanje ugled Hrvatske kao funkcionirajuće demokratske države, članice NATO saveza. Ova svađa oko VSOA-e kao da se događa u susjednoj BiH gdje se tri konstitutivna naroda ne mogu dogovoriti ni o čemu i gdje su na djelu permanentne ustavne promjene. I gdje su zbog svega toga institucije u velikoj mjeri blokirane i ne mogu odlučivati. Ali ni u BiH se nije moglo dogoditi da se ne može imenovati šefa vojne obavještajne službe.

Posebno je opasna Milanovićeva prijetnja časnicima HV-a. Naravno, i Vlada mora biti jako oprezna da ne uvuče visoke časnike u svoj sukob s predsjednikom koji je ozbiljno zaprijetio generalima. Iako je baš on gurnuo admirala Roberta Hranja u samo srce njegovog sukoba s Vladom kada je ovaj zabranio ministru obrane da se obrati vojnicima u prostoru vojarne. U demokratskim državama, kada načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga sretne ministra obrane, prva njegova reakcija mora biti da stane mirno i salutira. U svakoj demokratskoj zemlji admiral Hranj ne bi nakon ovakvog skandala s ministrom obrane mogao ostati na svojoj funkciji. Morao bi dati ostavku. Ali Hrvatska nije takva država, a nakon predsjednikovog silovanja oko zapovijedanja Oružanim snagama ona je to još i manje nego što je dotad bila. I predsjednik i Vlada moraju paziti da u svoj sukob ne uvuku djelatne vojne časnike. Ako bi se to dogodilo, to bi bilo zaista pogubno.

Što bi trebalo napraviti da se riješi problem, teško je reći. Najbolje bi bilo da premijer i predsjednik počnu komunicirati, ako treba i preko posrednika, kad već ne mogu i ne žele to raditi izravno. Ali teško je očekivati da će se to dogoditi. Kao što je nemoguće očekivati brzu izmjenu zakona i Ustava kojima bi se pojasnile ovlasti dviju strana čime bi ovakvi sukobi postali izlišni. I to je nemoguće. Svaki takav dosadašnji pokušaj završavao bi spektakularnim neuspjehom. Sada nema čak ni pokušaja pa shodno tome nema ni najmanje naznake da se moglo posegnuti za ovim rješenjem.

Najveća bi sramota bila da u Zagreb mora doći neki strani posrednik pa da kao u zemljama zapadnog Balkana pokušava pomiriti zavađene frakcije. VSOA naravno nije CIA ili MI6, ali opet ružno izgleda i za cijeli NATO da jedna od članica ne zna tko zapovijeda njezinom vojskom. I da je njezina vojna sigurnosna služba u hladnom pogonu.

ajveća bi sramota bila da u Zagreb mora doći neki strani posrednik pa da kao u zemljama zapadnog Balkana pokušava pomiriti zavađene frakcije. VSOA naravno nije CIA ili MI6, ali opet ružno izgleda i za cijeli NATO da jedna od članica ne zna tko zapovijeda njezinom vojskom. I da je njezina vojna sigurnosna služba u hladnom pogonu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast