Mario Banožić, ministar "mali Bane"

Mario Banožić / Marcello Rosanda

Ono što je na početku bilo relativno nebitno, ping-pong prepucavanje između predsjednika Republike Zorana Milanovića i ministra obrane Marija Banožića oko kadrovske odluke o umirovljenju načelnika Počasno-zaštitne bojne Elvisa Burčula, u nekoliko je dana preraslo u ozbiljan i žustar sukob državnog vrha u kojem se ne biraju riječi.

Zoran i Mario danima su se "gazili" preko medija, priopćenja i "ljubavnih pisama". Milanović je za Banožića rekao da je opušak, prozvao ga "ponavljačem i lošim učenikom, koji je dobio svoju priliku". Ovaj je drugi potom predsjednika proglasio psihijatrijskim slučajem te poručio da je vrijeme za njegov opoziv.

Nakon toga bilo je nekoliko priopćenja s obje strane, klasičnih izjava pred kamerama i pokoja prepiska, nek' se nađe. Da je ministar "mali Bane", a premijer "državni udav". Od "obuzdaj skrbniče svog jarana", do toga tko "je skupljao Pokemone dok su časnici ratovali". Bilo je riječ, nakon kratke pauze, i o "beskućniku i džepnom ministru". Medijima nikad bolje. S tiskovne na presicu. "Kako komentirate današnji istup minis…"

No, jučer su se ministar obrane i Predsjednik našli na istom mjestu. Nekakva obljetnica u vojarni. Iako su novinari žedno, sa slinama na ustima, očekivali još verbalnih granata, Zoran i Mario zaobilazili su kamere. Je li Mario naposljetku zaključio da Zoranu, na kraju krajeva, pripada zadnja riječ? Zašto? Iz razloga što je Zorana birao narod, a Maria nije.