PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Izlučevine i bljuvotine ili kako se Pomerci uoči turističke sezone žele elegantno riješiti neželjenog ljudskog materijala
Mirjana Vermezović Ivanović
"Djeca to gledaju, a nerijetko, kad su u šetnji, mogu i nagaziti na sve te izlučevine", požalio se nedavno medulinski načelnik Ivan Kirac na zboru zabrinutih mještana Pomera. Na dnevnom redu se, među komunalnim problemima, kanalizacijom i smećem, našao i "problem" ljudi s društvenog ruba, koje bi mnogi otpremili u kanalizacijsko podzemlje, bivših stanara samačkih domova, njih 20-ak, smještenih u jednoj apartmanskoj zgradi malog turističkog mjesta.
A ono se upravo šminka uoči još jedne spektakularne turističke sezone kojoj će u najturističkijoj općini u Hrvatskoj, medulinskoj, pridonijeti i mali Pomer. Zato nije zgodno da mjestom, koje se trudi biti reprezentativno, "koje ima renome", kao što reče Kirac, "pijani stanari u bilo koje doba dana bauljaju po ulici". I ne samo to, načelnik je zabrinut što dječica, dok razigrano prolaze pomerskim uličicama, gledaju kako pijani stanari povraćaju i uriniraju po javnim površinama. I ne gledaju to samo djeca, nego i mještani, "pa i naši gosti", požalio se Kirac.
I tu negdje, između izlučevina i bljuvotina serviranih medijima, dolazimo do ključnog problema, tog da bauljanje pijanih stanara gledaju "i naši gosti". Je li doista problem u posrtanju i pišanju nekoliko od 20-ak stanara ili se Pomerci, uoči turističke sezone, žele elegantno riješiti neželjenog ljudskog materijala, pače, poslati ga tamo odakle je došao, Zoričiću pod prozor? Kirac u pijanom bauljanju čak vidi sigurnosni problem, pa kaže:"Važna mi je sigurnost naših mještana. Vjerujem da u Puli postoji neki drugi smještaj i da se to nije moralo na taj način rješavati, da se prebace (stanari, op. a.) kod nas u Pomer". Angažirat će, kaže, komunalne redare, ako treba i policiju!
Pijanom bauljanju, međutim, nisu skloni samo bivši stanari samačkih domova. Turisti koji ljetuju u Pomeru također se, za vrijeme godišnjih odmora, opijeni suncem, znaju opustiti, pa i popiti koju čašicu viška, što posljedično izaziva bauljanje pitoresknim mjestašcem, da ne kažem povraćanje i uriniranje. A to sve djeca gledaju! Turisti, recimo, uriniraju ozad i ispred Arene, a bogme i skrnave rimske spomenike kad ih stisne jer znamo da u Puli ni ove sezone nije proradio javni zahod na Giardinima. Pomerska dječica, navedimo primjer, mogu ne samo zagaziti u izlučevine pijanih stanara, nego i tjelesne tekućine nekih od brojnih turista koji će uskoro preplaviti ovo do jučer mirno primorsko mjesto. Da ne govorimo o izlučevinama drugih vrsta, recimo pasa, mačaka, zečeva i ostalih ljubimaca.
No, sve to se može progledati kroz prste jer da nije turista i njihovih izlučevina, ne bi ni općina Medulin bila najturističkija u Hrvatskoj. A da nije stanara samačkih domova, ne bi bilo samo izlučevina. Doduše, njih se, u trenutku dok ih se vlasnik Uljanik standarda elegantno rješavao podizanjem stanarine, nije ni pitalo žele li u Pomer. "Ovdje smo Bogu iz nogu, mi smo protjerani iz Pule", poručio je na zboru mještana jedan od njih. I oni bi se, da mogu, vratili u Pulu, gdje su im dostupni i ljekarna i bolnica.
Zanimljivo je da stanari, koji su više desetljeća stanovali u samačkim domovima u centru Pule, ondje nisu predstavljali sigurnosni problem, niti je taj dio grada bio zona opasna za življenje. Stanari su sjedili na zidiću i pili pivo, a generacije djece prolazile su i odrastale pored tih istih stanara.
Kirac je, recimo, ukoliko je problem tek u pojedincima koji boluju od alkoholizma, a alkoholizam je, prema definiciji, bolest, mogao ponuditi pomoć ljudima koji se s ovisnošću teško mogu boriti sami. Ili bi najturističkija općina u Hrvatskoj mogla ponuditi financijsku pomoć da se stanari trajno zbrinu, recimo po modelu Housing first, što je i ideja koju razrađuju u Gradu Puli. Gradski bi oci mogli povući pokoji euro iz izdašne europske kase, kao što je predložio jedan od stanara, pa neku od praznih nekretnina, poput bivše kasarne "Vladimir Gortan", pretvoriti u drugi samački dom, uz pristupačnu stanarinu za ljude gurnute na socijalnu marginu, kad već nisu bili u stanju zadržati Uljanikove domove u centru Pule, građene upravo za samce, radnike koji su doživjeli sudbinu propalog Arsenala.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
