Nakon Rijeke i pobjede na Rujevici bio sam van sebe, a sada nakon Hajduka uživao sam u sceni u kojoj "Hajdučko srce s Foruma" pruža ruku jednom i jedinom Đenaru Lanči. Ta scena me toliko dirnula da sam pustio suzu. Ne mora se više ništa oko Istre 1961 pozitivno desiti, meni je sasvim dovoljno da je najveći sin našeg napaćenog pulskog naroda priznao da je Istra 1961 odrala Hajduka
Istra 1961 - Hajduk (snimio Dejan ŠTIFANIĆ) / Nanad Marjanović
Istra 1961 isprašila je Hajduka, rekli bi stari ljudi - pobjeda protiv Hajduka nekome fešta, nekome muka. S obzirom da navijam za sve što dolazi iz našeg grada i naše županije, ima nas i takvih, a može se reći da navijam za skoro sve iz osme izborne jedinice pa zbog svega toga možemo reći da pripadam onima koji su u nedjelju slavili.
Nakon Rijeke i pobjede na Rujevici bio sam van sebe, a sada nakon Hajduka uživao sam u sceni u kojoj "Hajdučko srce s Foruma" pruža ruku jednom i jedinom Đenaru Lanči. Ta scena me toliko dirnula da sam pustio suzu. Ne mora se više ništa oko Istre 1961 pozitivno desiti, meni je sasvim dovoljno da je najveći sin našeg napaćenog pulskog naroda priznao da je Istra 1961 odrala Hajduka.
Đenaro koji tumara s nas nekolicinom na Drosini i kad je dobro i kad nije, bio je naš predstavnik i doživio je priznanje, Pajdo mu je čestitao.
Kako stvari stoje, tu fotografiju ću uokviriti, stavit ću je na zid i svaki put kad zeleno-žuti izgube pogledat ću tu scenu, naš Đenaro, gospodin, ljudina i navijač u trenutku koji oduzima dah, pobjeda protiv Hajduka i to usred Pule.
Iskreno, meni više ništa ne treba, neka izgube sve, mogu i ispasti iz Lige, meni je ovo duhovna hrana za cijelu godinu. Jedan Dalmatinac koji se jako dobro snašao u Istri i Puli, koji je već sada ušao u povijest, mislim na Antu Ercega, odigrao je baš srčano za ovaj grad, razgalio je dušu sugrađana koji su ga objeručke prihvatili, zavoljeli i pomogli mu da se vrati na vrh gdje mu je i mjesto. Pula ima široku dušu, zna cijeniti one koji je vole i koji je poštuju.
Možda još postoje ljudi koji se sjećaju televizijske emisije DFS (Duty free show) koju smo moj kolega Ptica, redatelj Zoran Mikletić i ja radili na TV Novi. U jednoj od emisija gost nam je bio numerolog Teo Žderić, javnost je u sat vremena mogla čuti svašta, od legendarne rečenice Severina, karina, karanje, Karibi do Toronto, konto, pronto, pa rak, mrak, Mubarak.
Upišite u Google Teo Žderić DFS i prisjetite se tog čuda. Potpuna mentalna brijačina od sat vremena, misao na misao, rima na rimu, kaos na kvadrat. Zašto i otkud sad Teo Žderić? Kad slušam što i kako govori Zoran Milanović, jednostavno se ne mogu oteti dojmu da sam to što govori već čuo, da je brzina misli, ideja, asocijacija na tragu mog starog, poštenog i naivnog Tea Žderića. Takvu brzinu zapažanja nisam nikada ranije sreo, a sada to isto vidim kod predsjednika, uživam i pokušavam povezati, tražim nit koja povezuje sve u jednu jedinstvenu cjelinu.
Kada je Teo završio emisiju u kojoj sam ja već nakon pet minuta izgubio nit i koncentraciju, moj pokojni stari mi je rekao: "Jebote, Nenade, dobro ovaj kaže...". Kažem, ja nisam kužio ništa, niti šta je krava, niti šta je žveljarin, kao i kod Milanovića, ali moj stari je razumio. Negdje na pola razgovora s Teom desilo se da me Ptica pogleda i kaže: "Ali ja ovdje ništa ne razumijem...".
Tjedan koji je za nama obilježila je konferencija za novinare SDP-a o pomorskom dobru, jedino se vidjelo i moglo čuti da je njima stvarno dobro. Stara dobra škola u kojoj govoriš ono što niti sam ne razumiješ, nešto si kao nabrijan, upozoravaš i onda angažiraš trolove da te hvale, mila majko, ti ne roni suza.
Pa, evo citata iz Glasa Istre: "Županijski vijećnik SDP-a Danijel Ferić komentirao je kako u prijedlogu Zakona o pomorskom dobru stoji da se 'donošenjem novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama stvaraju uvjeti za brži i uspješniji gospodarski razvitak Republike Hrvatske kao pomorske zemlje, stvaraju se uvjeti za ulaganja na pomorskom dobru'".
Ti lo višto la svraka in kampanja, ovo što je rekao Aferić, pardon Ferić, citat je za duboko promišljanje i hitan sastanak "Nezavisnih trolova Istarske županije". Znate ono kad je Istrijan dobio batine i objašnjava šta se desilo: san he dobija, ma he je čuja, znaš! Eto takva je težina naših političkih vlastodržaca, likova koji za života promijene više funkcija nego obični ljudi kanotjera, likova koji održavaju stranačke konferencije za novinare u radno vrijeme, alaj volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim.
Da nije sve tako crno dokazuje titula "Ambasador znanja" koju je dobio gradonačelnik Umaga. Evo sada imamo priliku osim Deana Kotige dobiti još jednog lovca u kvizu Potjera. Mali zna znanje, ambasador znanja, kako to opako zvuči, pa nek' za početak kao lovac naganja IDS koji je bespravno gradio oko Umaga, on je dovoljno pametan da zna da je to zabranjeno pa se u gradu Umagu nije gradilo.
Oko Umaga se gradilo, u samom Umagu nije, siguran sam, svi Slovenci su tamo gradili s dozvolom, vozačkom i prometnom doduše, ali fakat imaju dozvolu. Kada su onomad ljudima napunili kojone, masovno se krenulo u šume, evo sada smo ponovno svjedoci masovnog odlaska u šume, radi se o Hrvatskim šumama u koje odlaze brojni građani, oni koji nisu otišli u Irsku odlaze u šumu. Svaka čast našem narodu, svi uče na tuđim greškama, osim budala, oni uče na svojim greškama. Kaže AP da to nisu teme, slažem se, to je pokret, to je cijela vojska ljudi koji nalazi svoje mjesto pod suncem u Hrvatskim šumama.
Za sam kraj mogu vam otkriti jednu tajnu koju sam saznao u jednoj državnoj instituciji u koju sam išao napisati nekoliko anonimnih dojava, dosadno mi je pa napišem prijavu, pa onda nazovem s pitanjem jesu li zaprimili prijavu, ma igrarija, čisto zabave radi, puno novinara to radi. Uglavnom, tamo mi kažu da znaju 'ko je AP, našiljio sam k'o Šiljo i saznao da se radi o Al Pacinu, eto sada znate 'ko je AP.