Eto, baš mi je drago da u Hrvatskoj postoji zakon koji zabranjuje branje visibaba. I ljubica isto. I šparuga. A da zakon nije šala govore i kaznene odredbe koje propisuju kazne za berače bez valjanog dopuštenja Ministarstva gospodarstva od čak 200 tisuća kuna. I to sve u zemlji koja ne može stati na kraj niti divljoj gradnji pa me baš zanima tko će pratiti provedbu tog zakona.

Vrijeme je od visibaba, a uskoro i od šparuga pa valja upozoriti berače da bi ih taj hobi mogao skupo koštati. Ili ipak neće. Jer, kao što je općepoznato, sve se to regulira zakonima u zemlji u kojoj su, nažalost, tek mrtvo slovo na papiru. Kako inače objasniti da imamo dobro regulirano koješta, i bespravnu gradnju i prostorne planove, pa sad eto i visibabe, ali se ti zakoni jednostavno ne poštuju, nitko ih ne provodi, nitko se na njih ni ne osvrće; ni zakonodavac, ni oni na koje se odnose. I opet, na žalost.

Jer da smo, recimo, Njemačka ili Austrija, pa tamo zakonodavac kaže "ne smije se…" to je to, nema više rasprave, jer u suprotnom ta ista država osigura inspektore koji će odmah u startu provoditi zakon, kažnjavati ukoliko se netko ipak usudi ponašati mimo zakona i kraj priče! Kod nas toga nema. Svi samo odmahuju rukom, da ne kažem ismijavaju te i takve zakone. A najbolji primjer je upravo bespravna gradnja, a bojim se da će istu sudbinu imati i zakon o visibabama i šparugama.

Otkad je dozvoljena legalizacija bespravno izgrađenih objekata - koja je, navodno, i završila i ne misli se dozvoliti još jedan krug - svi se na to samo nasmiju i brže bolje krenu graditi jer znaju da im nitko neće rušiti. Tako je to u ovoj državi. Svi vide bagere, miješalice, betoniranje, ali nitko ne sankcionira bujajuću bespravnu gradnju. A zakoni se i dalje uporno donose, ispravljaju, nadopunjavaju…. Tako se sada očekuje zabrana parcelacije poljoprivrednog, a moglo bi odmah zatim i šumskog područja. I što s tim? I opet, ništa! Jer da ova država ima zakone - a ima ih - koji se provode u praksi ozbiljno i represivno (a ne provode se) ne bi imalo veze što netko parcelira par hektara na parcelice od po 400, 500 kvadrata. Kome bi to prodao kad bi se zakoni provodili i kada bi potencijalni kupci znali da s tim zemljištem ne mogu ništa? Mogu saditi kupus, malo pomidora i mrkvice ili možda masline, ali onog trena kad bi počeo graditi i kad bi mu netko to srušio i naplatio masnu kaznu, nitko se više na to ne bi odlučio, niti bi oni koji parceliraju od toga više imali koristi. I takav zakon ne bi ni trebao.

Bespravnu gradnju treba, odnosno trebalo ju je zaustaviti odavno, s prvom lopatom betona na prvom takvom poljoprivrednom zemljištu. I onda bi se zakon provodio i svi bi ga ozbiljno shvatili. Ovako možemo zakonom regulirati i zemljište na Mjesecu, učinak je gotovo pa identičan - svi samo odmahuju rukom i nastavljaju graditi po livadama, jeftinom poljoprivrednom zemljištu, šumama, stvarajući jedan veliki nered u prostoru. Prostorni planovi, čiju su izradu općine i gradovi izdašno platili, također postaju mrtvo slovo na papiru. jer tamo gdje je neki grad ili općina predvidio turističke kapacitete, izraslo je naselje. Tamo gdje je trebala biti sportska zona novi je kvart kuća i kućica pa je svim jasno da od igrališta i sporta neće više biti ništa. I tako se sve vrti u krug, svi rade što ih volja i nitko ne snosi odgovornost za kršenje zakona.

Baš me zanima hoće li netko za visibabu platiti tih propisanih 200 tisuća kuna?! Čisto sumnjam. Vjerojatno se ni ne zna tko bi to trebao kontrolirati, a ako se i zna, dovoljnog broja inspektora ionako vjerojatno nema. I tako će i dalje svi raditi što ih je volja, graditelji bespravno graditi, visibabe, ljubice i šparuge će se brati, a zakon ostati predmetom podsmjehivanja i sprdanja. Nažalost. Ali što kaže gospon austrijski zastupnik o čijoj smo bespravnoj gradnji i mi pisali: "Kod vas je to tako, kod vas se to može!".

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast