Ilustracija
Za Rijekom i Splitom, većim ali usporedivim gradovima, Pula zaostaje na očigled. Na očigled zato što se razvoj u druga dva grada jasno vidi, jednako kao što se ovdje još jasnije vidi nepostojanje razvoja.
Ulaskom u Rijeku iz pravca Opatije naletjet ćete na fascinantni hotel Navis i potom još fascinantniji Hilton. Ne treba reći, ali Hilton je jedan od najpoznatijih brendova u svijetu turizma, odnosno hotelijerstva. Jedan od najpoznatijih je i Marriott, koji je također došao u Hrvatsku. U Splitu je pred dovršetkom neboder od 115 metara u dijelu kojeg će se smjestiti prvi hrvatski hotel tog luksuznog lanca. Riječ je o najvišoj zgradi u Hrvatskoj, s koje se pruža fenomenalan pogled na "pola Dalmacije". Turistička ponuda Splita, koji je i prije nadmašivao Pulu, sada je još jača.
Istovremeno, Rijeka napreduje krupnim koracima. Tamo je nedaleko Hiltona izgrađen golemi kontejnerski terminal s kojim će luka na Kvarneru prestići Kopar, a gradi se i futuristička cesta, dobrim dijelom podzemna, koja s tog terminala vodi prema izlazu iz grada. Najavljen je i projekt Porto Baroš; nekad zaboravljena lučica trebala bi postati najveća i najmodernija ACI marina u Hrvatskoj. Zbog manjka relevantnih povijesnih znamenitosti i lijepih plaža, kojima su Pula i Split prebogati, Rijeka još nije dostigla najveći grad Istre. Ali hoće, nastavi li Pula spavati.
Odnosno, nastavi li Pula biti žrtva politike "chi fa meno" koju provodi vladajuća koalicija na čelu s Možemo i njihovim kućnim društvom arhitekata. Pomislimo samo kako bi DAI reagirao da je netko u Puli predložio izgradnju nebodera od preko 100 metara? Možda bolje da ne zamišljamo. Ali svima koji realno i pametno promišljaju budućnost Pule jasno je da se mora ulagati, jer ćemo inače ostati zaboravljeni. Pula to je kraj, dnevno izletište za goste Rovinja i Poreča.
Osim kružnih tokova, Končarove marine i renoviranja starog hotela Brioni, u Puli se ne gradi ništa. Ni prethodna IDS-ova vlast nije se proslavila, oni su godinama tražili investitore koje nikad nisu našli, ali nova vlast je otišla korak dalje i oni ulagače ni ne traže, nego ih tjeraju. Sve projekte (Marsovo polje, Valkane, Max Stoja...) su prekrižili ili ih križaju, a drugih ideja nemaju. Jedina ideja je, čini se, destrukcija, kao da su još uvijek oporba. Pritom se Zoričić i SDP doimaju kao žrtve trećeg člana koalicije, što im nije i ne može biti opravdanje. Politika je kompromis, razgovor, umijeće, kako (otprilike) kaže i Zoričić. Krajnji je čas da to pokaže i u praksi.
Jer inače, kada kolega Puljak pozove gradonačelnika Pule u rodni grad na otvaranje Dalmatia Towera, možda će mu biti neugodno. Možda tamo bude i Filipović iz Rijeke pa kad tri buduća koalicijska partnera (za parlamentarne izbore) potroše teme nogometa i politike, morat će početi govori o projektima. I dok Filipović i Puljak budu pokazivali žive zgrade i radove, Zoričić će pokazivati nacrte. I to nacrte koje mu je društvo arhitekata osporilo.