PIŠE IVOR BALEN
Zašto se Capak ne odrekne 20 do 30 posto svoje plaće?
Lokali na obali s velikim terasama po nekim procjenama će zbog zatvaranja u ponoć ostati bez 20 do 30 posto prihoda. Bilo bi zanimljivo pitati članove Stožera, primjerice ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka, hoće li se i on iz solidarnosti odreći 20 do 30 posto svoje plaće
"Terasa mi se taman napunila, ljudi bi još naručivali, ali došla je ponoć i ne smijem im više ništa dati. Katastrofa. Sad kad bismo mogli ipak nešto zaraditi ovog ljeta jer su konačno došli gosti, ne daju nam da radimo".
Riječi su ovo jednog pulskog ugostitelja minulog petka na subotu malo iza ponoći. Bio je to prvi dan najnovijeg režima hrvatskog Stožera civilne zaštite, skuhanog preko noći kao gulaš za momačku zabavu, po kojem kafići i noćni klubovi ne smiju raditi iza pola noći. Do te odluke došlo je nakon što se nekoliko dana nejasno tvrdilo da mnogo novih slučajeva koronavirusa dolazi iz kafića i klubova. U centru pažnje našlo se Zrće, gdje se navodno zarazila cijela vojska partijanera, premda nikad nismo dobili konkretne brojeve.
Mi u Istri smo međutim dobili konkretne brojeve: u posljednjih mjesec i pol dana, dakle cijeli srpanj i pola kolovoza, što je najveća turistička špica koja postoji, na cijelom Poluotoku nije zabilježen niti jedan jedini slučaj koronavirusa koji se može povezati s kafićima ili noćnim klubovima. U Puli, gdje se ljudi redovito druže u kafićima i klubovima, od početka pandemije nije zabilježen niti jedan slučaj zaraze koronavirusom vezan uz ta mjesta. NITI JEDAN! Ali, kafići i klubovi svejedno usred ljeta moraju zatvarati vrata u ponoć, kao da smo amiška zajednica a ne turistička zemlja koja već godinama gradi imidž sunca, mora, užitaka i zabave.
Gulaš za momačku
Posljedica tog Stožerovog gulaša, skuhanog preko noći kao za momačku zabavu, je da će noćni klubovi uglavnom zatvoriti vrata jer oni u ponoć tek počinju raditi, a kafići će vrata naprasno zatvarati pred desecima žednih gostiju zdravih kao dren. Ako pustimo po strani čak i logično pitanje "što se to u ponoć mijenja", zbog kojeg proteklih dana internet gori od pjesme "Iza ponoći ja bit ću tu" u izvedbi malih koronavirusa, ostaju goleme financijske rupe koje se teško mogu zaobići. Lokali na obali s velikim terasama po nekim procjenama će zbog zatvaranja u ponoć ostati bez 20 do 30 posto prihoda. Bilo bi zanimljivo pitati članove Stožera, primjerice ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka, koji je u "korona doba 2.0" od ministra Vilija Beroša preuzeo ulogu prvog kontrabasa, hoće li se i on iz solidarnosti odreći 20 do 30 posto svoje plaće.
Netko će reći da su ovakve teze i usporedbe neumjesne, ali nisu. One naime otkrivaju i dublje probleme hrvatskog društva, koji su ovdje od stoljeća sedmog i mnogo su otporniji i opasniji od koronavirusa. Dapače, koronavirus u usporedbi s njima izgleda opasno kao Danny DeVito u ringu sa Stipom Miočićem.
Krunoslav Capak je, prisjetimo se, i dalje uvjeren da njegova pozicija nije politička i da on, premda je član HDZ-a, nije postao ravnatelj HZJZ-a zahvaljujući članskoj iskaznici s ta tri slova. To bi zvučalo kao komedija da je u pitanju bilo koja državna institucija, ali kad je u pitanju HZJZ, gdje se ni pomoćni liftboj ne može zaposliti bez debele političke veze, to zvuči kao groteska.
S te svoje zaslužene pozicije, Capak (barem formalno) donosi odluke zbog kojih poduzetnicima padaju prihodi i propadaju firme, konobari dobivaju otkaze, a gosti odlaze iz Hrvatske. Capaka i armiju stranačkih uhljeba, koji ovih dana bez grižnje savjesti troše svoje regrese za godišnje odmore, za to nije nimalo briga jer njihove plaće i poslovi nisu ugroženi. Najkraće rečeno, ljudi na državnim plaćama ne daju raditi onima koji im te plaće zarađuju.
Isti malj
Naravno, nismo zaboravili da je korona i da se te mjere donose s ciljem zaštite života i zdravlja. Nitko ne spori da životi i zdravlje moraju biti na prvom mjestu. Međutim, ovako kako je "do ponoć i ni sekunde dalje" mjera donijeta, ona je vrlo nepoštena jer istim maljem udara sve, bez obzira na geografske razlike u broju oboljelih, ali i bez obzira na razlike među pojedinim ugostiteljima unutar istog područja.
Capak i njegovi stožeraši potrpali su sve kafiće i noćne klubove od Kamenjaka do Iloka u istu kantu i prolili ih niz stepenice. Da svoje dobro plaćene poslove, koje nisu dobili preko HDZ-a i ostalih stranaka, rade onako kako bi trebalo, onda bismo točno znali koji se kafić ili noćni klub pridržava epidemioloških mjera, a koji ne. U situaciji povećanja broja zaraženih i potrebe da se donesu nove mjere, krenulo bi se oštrije prema onima koji se mjera ne pridržavaju, a ne prema svima. Ali to je u Hrvatskoj, čini se, znanstvena fantastika.
Počasni krugovi
I da stvar bude još gora (ako takva uopće može biti), pri donošenju najnovijeg paketa mjera, onog gulaša kojeg su skuhali preko noći kao za momačku zabavu, podijelili su barove na jednu a bistroe na drugu stranu, pa ovi drugi i dalje mogu raditi nakon ponoći iako se naočigled ne razlikuju mnogo (ili uopće) od prvih.
To je još jedan pokazatelj da hrvatski Stožer, nakon prvog kruga kad je otrčao rekord, sada trči samo počasne krugove. Zaluđena masa međutim i dalje im plješće. Koronavirus je grupu poluanonimnih uhljeba izvadio iz nebitnosti i učinio od njih vodeće zvijezde u državi. Možda je došlo vrijeme da ih se u tu nebitnost konačno vrati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
