Popularni britanski novinar i TV voditelj Piers Morgan rastura "moderne" poglede na svijet poput zagovaranja prestanka konzumacije mesa i prava svake osobe da bude što god želi. Primjerice, muškaraca da budu žene, žena da budu muškarci, ili da jedni i drugi budu nešto treće.

Morgan je, naime, prozreo da je riječ o želji da se bude većim katolicima od pape. Odnosno, da je riječ o pretjerivanju i da se prvotni cilj, a to je podrška raznim manjinskim i uvjetno rečeno slabijim skupinama u društvu, pretvorio u jednu vrstu terora. Jer, koliko god netko mislio da je to nemoguće, manjina može terorizirati većinu, i upravo to je ono što ona u današnje vrijeme sve više, sve češće i sve žešće i radi.

Pa se tako Piers Morgan prvo obračunao s agresivnom vegankom koja mu je predbacivala što jede meso i na taj način zagađuje zrak, stvara klimatske promjene i ubija životinje. Na to joj je on odgovorio da i ona, veganka, radi sve to budući da je za proizvodnju avokada, kojeg konzumira u velikim količinama, potrebno pobiti milijarde pčela i potom ga prevesti avionima, dakle velikim zagađivačima, iz Kalifornije u Europu.

Nedavno je pak pomeo pod sa sugovornicama koje su tvrdile da svaki čovjek može biti što god zaželi. "Znači li to da ja, Piers Morgan, mogu biti crnoputa lezbijka?", odgovorio im je, a one na to više nisu imale što reći.

Ima takvih primjera još - ali poanta je jasna. Živimo u vrijeme u kojem nas preplavljuje suludi aktivizam, a u naravi terorizam, a sve pod parolom stvaranja "boljeg svijeta" uništavanjem apsolutno svih tradicionalnih vrijednosti. Živimo u vrijeme u kojem se, vjerovali ili ne, razmišlja o ukidanju kategorije nagrade za najboljega glumca i najbolju glumicu. Živimo u vrijeme u kojem se sve više poznatih (i "običnih") osoba proglašava "spolno neutralnima" (što god to značilo), i sve više medija s engleskog govornog područja takve osobe oslovljava sa "they" - dakle "oni". "Marica Ivanović su se jučer upisali u prvi razred. Oni su dobili pet iz matematike". Kako stvari stoje, uskoro ćemo tako govoriti i pisati, odnosno bit ćemo prisiljeni tako govoriti i pisati.

A upravo je u toj prisili problem, prisili protiv koje se i Piers Morgan bori, premda je to bitka koju je odavno izgubio, i svi mi skupa s njim. Riječ je naime o sofisticiranoj prisili za koju nije potrebno nikakvo oružje jer se očituje prije svega u proglašavanju svih koji se protive spomenutim nebulozama, da ne kažemo ludostima - primitivnim i zaostalim seljačinama. A tko želi to biti? Nitko! I zato je puno lakše pokleknuti i napraviti još jedan ustupak, sve dok ustupak po ustupak ne postane zabranjeno uopće i pomisliti da postoji nekakva razlika između muškarca i žene, da je sasvim u redu da žene nemaju bradu, i da je barem poželjno da ljudi budu heteroseksualni, ako ništa drugo onda zato što je to nužno za nastavak ljudske vrste. I da stvar bude gora, takav lijevi ekstremizam nužno budi jedinu gluplju i opasniju pojavu od njega, a to je desni ekstremizam. Svo ovo silno buđenje desnice kojem svjedočimo u svijetu - od Trumpa do Marine Le Pen i Giorgie Meloni na dalje - dobrim je dijelom maslo terora s ljevice.

I zato je dobro da postoje ljudi kao što je Piers Morgan, koje nije strah da će ih netko proglasiti bezosjećajnima i zaostalima. Prije svega zato što oni to i nisu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast