Za načelnika Ližnjana Marka Ravnića moglo bi se reći da je mlad, perspektivan kadar IDS-a. Pred njim je karijera kojoj se trenutno ne vidi konačni doseg. Ničim nije limitirana i ima puno prostora za napredovanje. Iza njega nema nekih većih propusta. Pristojan, ozbiljan, markantan, hm, hm, možda bi u nekakvom čudnovatom raspletu danas, sutra mogao postati i predsjednikom IDS-a. Od te funkcije trenutno zaziru svi proračunati IDS-ovci, nitko pametan ne želi obvezu koja vodi direktno u staro željezo. Preša sa scrapom na kraju odradi posao – ostatak otpada složi u kocku.

Ukoliko IDS, gledajući aktualni trend, završi na dnu političke kace odakle ga više neće podignuti nikakva sila, mjesto njegovog šefa bit će manje atraktivno od – izmišljenog, uhljebničkog - voditelja odjela održavanja rasvjete u starom gradu. Svjestan je toga i Ravnić. Zna da njegovo vrijeme tek dolazi. I to onda kad se potroši još koji preambiciozni stranački naivac. Valja se dotad pritajiti, sačuvati. Zato se u unutarstranačkom, bratoubilačkom ratu ne istrčava, ne izjašnjava ni ne priklanja, već mudro šuti promatrajući potencijalne interne suparnike kako padaju kao glineni golubovi na streljani.

Stavljanje Ravnića u kontekst vrha IDS-a te njegovo korištenje kao čovjeka koji vreba priliku za napredovanje dok se stranka davi u vlastitim govnima i traži dašak čistog zraka da se ne uguši od kontaminacije prostora, zločesta je hipoteza koja ambicioznom, mladom stranačkom čovjeku stavlja okove oko nogu i gura ga u dubine iz kojih neće tako brzo izroniti. Zašto, dakle, takva novinarska zločestoća prema načelniku koji djeluje uljuđeno, fino i potentno, potencijalno prihvatljivo za napredovanje na stranačkoj skali? Novinarska zločestoća je u ovom slučaju, da to odmah razjasnimo, u tome što se skreće pozornost na mladog stranačkog lava i moguću ambiciju tog magistra prava koju IDS-ovi kolovođe iz neke od frakcija mogu doživjeti kao prijetnju pa nečasnoga eliminirati kao što je Staljin sprašio nepodobne u Gulag ili Trockom u Meksiku namjestio atentat i metak. Neće takva sudba zadesiti Ravnića. IDS to radi profinjenije, sa smiješkom na licu i figom u džepu.

Nego, vratimo se zločestoći prema Ravniću, a zločestoća je, ponovimo i to, već sama činjenica da ga se stavlja u priču o mladim jastrebovima IDS-a koji samo čekaju da se starim orlovima podrežu krila i otpadne perje. On kao Samsonov neprijatelj čeka da gorostas izgubi kosu pa da mu nestane njegova moć. A onda će, kroz mitsku prizmu, nasrnuti. Naravno, ima tu i novinarska imaginacije.

U čemu je, dakle, grijeh Marka Ravnića?

Dakle, ako je istinita informacija da je Marko Milanović - otac malodobne, teško bolesne djevojčice Vite, za koju se u humanitarnoj akciji prikupljao novac potreban za liječenje u Njemačkoj - dao otkaz u Općini Ližnjan zato što mu je Ravnić bez posebnog, jasnog i argumentiranog razloga smanjio plaću i degradirao ga, onda je načelnik kompromitirao svoju dosadašnju karijeru i jako si zacrnio ružičastim slovima ispisanu političku budućnost.  

Ako je, stvarno, otac Milanović otišao zbog načelnika Ravnića, onda taj IDS-ovac ima ozbiljan problem. Živimo u svijetu u kojem je sve poremećeno. Sustavi vrijednosti su poništeni, a standardi ponašanja jedva da postoje. S druge strane, Marko Ravnić, po kapacitetu koji je dosad pokazivao i bez ozbiljnije mrlje u karijeri, trebao bi biti političar nade, političar 21. stoljeća. Isto takav i čovjek: moderan, svjestan svoje političke snage, obogaćen empatijom i osjećajem odgovornosti prema malim ljudima kojima s načelničke pozicije mora pronaći način za pomoć, a ne da demonstrira nadmoć tako što će, ispalo je zakratko i privremeno, uhljebiti IDS-ovu stranačku sestru, dok će istodobno Marka Milanovića, koji doma vodi bitku oko kćeri koja ne drži glavu, ne sjedi, jedva pomiče ruke i noge, dovesti do toga da čovjek zbog smanjenja plaće naprosto ode tko zna gdje. Valja se zbog potencijala koji Ravnić u sebi nosi ne samo kao političar nego i kao čovjek ponadati da je ova teza kriva, promašena, da Marko Milanović nije otišao zbog Marka Ravnića i smanjenja plaće, već zbog nekog nama nedokučivog razloga.

Opet, netko će, dijelom i s pravom, reći da Općina Ližnjan nije socijalna ustanova pa da zbrinjava ili pomaže u zbrinjavanju onih kojima je zbrinjavanje nužno potrebno i stvar je egzistencijalne prirode, kao što bi se to moglo protumačiti u slučaju Marka Milanovića i njegove kćeri Vite. No, još je manje Općina Ližnjan mjesto za stranačko zbrinjavanje braće i sestara iz IDS-a pa se to ipak događa, uglavnom prolazi ispod radara, a za eventualno otkrivanje tih marifetluka krivac je uvijek isti – novinari (Glasa Istre).

E sad, ako je već zbog stranačke lojalnosti zapošljavanjem na mjestu savjetnika odlučio pomoći IDS-ovki Moiri Drandić Pauro, koja je morala otići iz Vodnjana gdje je zavladala druga politička opcija, načelnik Ravnić je po istom principu, „principu pomaganja“, prije svega zbog empatije prema Marku Milanoviću i njegovoj kćeri Viti, trebao pronaći način kako tog čovjeka zadržati u nužno potrebnom radnom odnosu kao čvrstoj točki iz koje istodobno kreće borba za to malo i nevino biće bez dovoljno sreće u dosadašnjem životu.

Na takvo razmišljanje i postupanje, suštinski samo čovječno i ništa više, IDS-ovca Marka Ravnića trebala je nagnati čista, gola, nepatvorena ljudskost. Kao i prepoznavanje nečije nesreće i neizmjerne boli, ali i socijalna odgovornost. Tu smo da pomažemo onima kojima je to najpotrebnije. I zato je oca koji se s obitelji bori za život i zdravlje svoje kćeri Ravnić morao zadržati u radnom odnosu. I točka. Iz problema u koje se djelomično i sam uvalio, načelnika Ližnjana može izvući Senekina mudrost po kojoj je gotovo nevin onaj tko se kaje.

Povezane vijesti

• FOTO I VIDEO / KAKVI GROZNI LJUDI: Šuma u Valturi krcata smeća, iako je odlaganje krupnog otpada BESPLATNO
• U LIŽNJANU POČEO S RADOM NOVI VRTIĆ. Načelnik Marko Ravnić ima dobru vijest: Sve je više djece u općini
• OTVOREN NOVOIZGRAĐENI DJEČJI VRTIĆ U LIŽNJANU Ostvarila se dugogodišnja želja, ali i iznimna potreba