BOJAN ŽIŽOVIĆ: Za istarski turizam nije teška nijedna žrtva, posebno ako je nevina

Bolje otkazati dugovječni filmski festival, nego uskratiti turističkim tvrtkama kratkoročnu dobit, neka je, pretpostavljam, misao vodilja istarskog Stožera. Alanfordovski rečeno, bolje je da hoteli i kuće za odmor bivših istarskih ministara turizma i ostalih stranačkih ljudi budu pune, nego da zjape prazne. Filmski festival tu je neprijatelj, sumnjivac kojeg valja privesti, uperiti mu lampu u oči i natjerati ga da prizna da je rizičan

"Uprava Pule tvrdi da je Festival izričito zabranio istarski Stožer, a Stožer se skriva iza toga da su oni dali samo preporuku i nametnuli uvjete postupanja koje Pula Film Festival kao ne može ispuniti. Istarski Stožer definitivno se zaletio svojim katastrofičnim priopćenjem u segmentu kulture i zabave u kojoj su sve strpali u isti koš, bez poštivanja krucijalnih razlika u uvjetima održavanja Festivala u Puli u odnosu na neke druge u Istri. Ali nisu ni oni krivi, nego onaj tko epidemiolozima daje pravo da se odjednom razumiju i u diferenciranje prilika u kulturi i shodno tome razbacuju milijunima kuna koje naravno nisu njihove. Svi znamo da, ako se negdje mogu poštivati mjere opreza, onda je to Arena. Popratnih događaja, koje Stožer spominje, ionako nije bilo u planu. Pa ako je finalnu odluku o odgađanju donijela Uprava festivala, vođena ili stisnuta preporukom istarskog Stožera, onda je ta odluka ishitrena, kukavička i konformistička te netko mora snositi odgovornost jer nije kadar organizirati manifestaciju u skladu s problemom koji je već šest mjeseci s nama. Ako je zabrana Pulskog filmskog festivala ultimativno na istarskom Stožeru i pritiskom pod krinkom preporuke, što je vjerojatniji scenarij, radi se o krajnjoj manipulaciji, komociji i ignoranciji jer je posve jasno da se to radi iz viših turističkih ciljeva. I stoga bi stožer morao snositi moralnu, ali i financijsku odgovornost jer se Festival u Puli ne financira samo lokalno."

Viši turistički ciljevi

Valjalo je ponoviti ove riječi redatelja Arsena Oremovića jer one jasno ocrtavaju sav jad našeg življenja na Poluotoku, svu servilnost građana kojom se kupuje smiješak na licima prolaznika. A tko će te bolje portretirati od onoga tko s distance može promotriti sav ovdašnji čemer. Kao prazni lonac koji je iz nespretne, možda pomalo i drhtave ruke pao na izjedeni parket, tup udarac Oremovićevih riječi o višim turističkim ciljevima udara u čelo i obara poput Rockyjevog direkta. Sve je jasno kao suza. Turizam ispred svega, turizam ispred svih. Oremović gađa precizno poput najboljeg pikado igrača. Zna točno u koji krug pakla cilja. Pulski filmski festival otkazan je zbog viših turističkih ciljeva. Namjerno pišem otkazan, jer koji se naivac uopće nada da će on biti, kako najavljuju organizatori, održan u rujnu kada nas tada prema najavama očekuje koronavirusna posezona.

Bolje otkazati dugovječni filmski festival, nego uskratiti turističkim tvrtkama kratkoročnu dobit, neka je, pretpostavljam, misao vodilja istarskog Stožera. Alanfordovski rečeno, bolje je da hoteli i kuće za odmor bivših istarskih ministara turizma i ostalih stranačkih ljudi budu pune, nego da zjape prazne. Filmski festival tu je neprijatelj, sumnjivac kojeg valja privesti, uperiti mu lampu u oči i natjerati ga da prizna da je rizičan. Zašto baš filmski festival, a ne kafići na Giardinima u kojima ljudi vikendom drže distancu od jednog nanometra? Nema tu logike, jednostavno za nekim treba objaviti potjernicu, a drugog pustiti na slobodu.

Nije Istra izuzetak u tim korona nonsensima. Eno mi još od izborne noći u ušima odzvanja "Eye of the tiger", a u glavi slika Vilija Beroša koji gotovo u zagrljaju stranačkih kolega slavi pobjedu HDZ-a. Pjesma koja je pratila ranije spomenutog filmskog Rockyja na putu prema legendi, raspametila je HDZ-ovce. Neprilična bliskost njihovih tjelesa u doba epidemije protumačena je kao euforija, mala greškica u moru (ne)odgovornih činjenja. Vili Beroš zaboravio je u trenutku što je priuštio običnom puku, zaboravio je karantene, samoizolacije, zatvorene gradove… Odnosno, nije zaboravio, nego - on može. To je ta krucijalna razlika između njega, kao pripadnika političke elite, i drugih, nepolitičkih ljudi koje ta elita pravi idiotima. Upravo sam se tako osjećao ugledavši jučer članove Vlade kako na sjednici nose maske i pričaju kao Darth Vader, ti isti ljudi koji su prije nekoliko noći slavili kao da su na Kupresu sreli Ivana s tisuću momaka.

Niz stepenice

"Ako nam nacionalne ili lokalne vlasti nisu kadre uspostaviti ujednačene kriterije, onda je to novo normalno još nenormalnije od starog, već sasvim dovoljno nenormalnog. A upravo to imamo na primjeru pulskog festivala s kojim smo ušli već u sferu ozbiljne brljotine; ono kad napraviš neku glupost pa se onda kreneš vaditi na još gluplje načine i samo se kotrljaš niz stepenice...", još jednom Oremović pogađa sridu.

Nejasno je, međutim, što je snašlo vodstvo PFF-a, gdje je nestalo, što nije izreklo više od dvije prazne rečenice. Koliko god im načelnik istarskog Stožera Dino Kozlevac djelovao kao osoba iza koje se mogu skriti, oni su ustvari na čistini. Ova njihova odluka zahtijevala je detaljnije obrazloženje, a ne samo "dali smo sve od sebe". Kao da su nogometaši, a ne osobe o kojima ovisi filmski festival. Sramota koja naprosto vapi za nečijom odgovornošću. Jer Pulski filmski festival nije se održao jedino 1991. Jesmo li i sada u ratu? Očito jesmo. A za turizam nije teška nijedna žrtva, posebno ako je nevina.

ROBERT FRANK: Bez istarskog turizma nema ni Pula Film Festivala

Osim publike, odlukom da se zbog epidemiološke situacije vezane za koronavirus Pula Film festival odgodi za kraj kolovoza ili početak rujna, najviše su oštećeni filmaši. Njihov umjetnički, stvaralački i kreativan rad proizvodnje filma ove godine neće biti adekvatno valoriziran pljeskom pulske publike. Šteta događaja s bogatom tradicijom, no procjena je Stožera civilne zaštite Istarske županije da bi održavanje takve manifestacije u ambijentu pulske Arene, kao i u trenutku kad je Poluotok pod priličnim opterećenjem sa 160 tisuća turista, nosilo veliki te iz pozicije zdravstvene sigurnosti nepotreban rizik. Stav Stožera očekivano je izazvao niz reakcija. Filmaši su doslovno poludjeli: redatelj Arsen Oremović vrijeđalački govori da se to radi „zbog viših turističkih ciljeva“, dok redateljica Dana Budisavljević, čiji je film „Dnevnik Diane Budisavljević“ prošlogodišnji pobjednik i zasluženo je pobrao brojne simpatije, ide i korak dalje – ona tvrdi da je odgoda PFF-a „čak i opasna anarhija“.   Nemoguće je pronaći pravi zaključak zašto uvažena redateljica u jasnom postavljanju pravila funkcioniranja naših života ugroženih koronavirusom prepoznaje bezvlašće. Isto kao što nije jasna njena teza da je neizdrživo živjeti „u konstantnom stanju promijenjenih pravila, jer to vodi u kaos i nejednakost“. Zar uvažena redateljica ne shvaća da se pravila, zabrane, odgode i preporuke oko ponašanja vezanog za koronavirus stalno prilagođavaju aktualnom trenutku te se donose zbog povećane prijetnje zaraze koja se želi svesti na minimum? Zar je loše što se u Istri prevencija podiže na još viši stupanj? Nije li nepotrebno mjeriti se s Splitskim festivalom i Dubrovačkim ljetnim igrama čiji su organizatori uz podršku tamošnjih Stožera možda preuzeli veliki rizik održavanja zabavnih događaja koji mogu postati nova žarišta zaraze? Zar njihovu nonšalanciju treba uzeti kao primjer odgovornog ponašanja?  

Nitko pametan valjda ne misli da je Stožer odlukom o odgodi PFF-a pokazao protuumjetničku orijentaciju. Nitko pametan valjda ne misli da su Stožerašima ideološki, sadržajno, tematski ili možda iz političkih razloga neprihvatljivi poneki od najavljenih filmova pa da se onda koronavirus koristi kao izlika za njihovo elegantno cenzuriranje. Nisu Stožeraši mrzitelji filmske umjetnosti pa da, poput talijanskih fašista koji su 1920. usred Pule zapalili Hrvatsku narodnu čitaonicu, sa sličnom porukom bunkeriraju nepodobne filmove. Jedini razlog zbog kojeg je Stožer donio odluku o odgodi PFF-a iritantno je jednostavan: prevelika koncentracija ljudi na najmasovnijem javnom događanju sa sobom nosi rizik od zaraze i potencijalnog stvaranja žarišta koronavirusa! Samo to i ništa više. Nema urote, zavjere, skrivenih namjera, frustracija i predrasuda onih koji su o tome odlučivali. Isključivo je riječ o njihovoj odgovornosti prema građanima. Potez oko odgode nije popularan, ali je nužan. Nije u svojoj suštini restriktivan, nego je preventivan.

Otkad je postalo jasno koliko je koronavirus opasna bolest, sve vlasti svijeta, na svim pozicijama zemaljske kugle, odredile su si, postavile i javno komunicirale dva cilja: kako istodobno suzbiti širenje bolesti i održati gospodarstvo živim. Svijetu prijeti velika depresija, opće siromaštvo, spuštanje standarda života, još veće socijalne razlike i novi oblici nepravde. Upravo zato potrebno je postizanje ravnoteže i koegzistencije između fizičkog opstanka ugroženog Covidom 19 i ekonomskog opstanka upitnog zbog zastoja svjetskog gospodarstva. Prioriteti su, dakle, postavljeni precizno: zdravlje i gospodarstvo, a sve drugo je u drugom planu: od poslova autoprijevoznika, pomoraca, čistačica, arhitekata, građevinara ili fitness trenera. Tu su, negdje, koje mjesto ispod ili iznad toga, kultura, umjetnost, film i glazba. Živimo u vremenima kad je preživljavanje ultimativni imperativ. Gospodarstvo, već na koljenima, ne smije do kraja klonuti. Treba ga zaštititi. Zašto onda javno ne reći ono što je redatelj Oremović poluhrabro polunaglasio u svojoj izjavi – da je odgoda PFF-a motivirana među ostalim i strahom od povećane zaraze koja bi mogla ugroziti ionako slabašnu turističku sezonu?! U ovom trenutku, gospodarstvo je, valja to očito ponoviti po enti put, važnije od sporta i kulture. No i ovako reduciran, turizam će opet napuniti državni proračun iz kojeg će se isfinancirati i umjetnost. Tako je bilo, tako je i tako će biti. Pa da pojednostavnimo do kraja – da bi se sutra snimali i financirali filmovi te održavali festivali, turizam kroz hotelijerstvo, kampove i ugostiteljstvo mora odraditi ovu sezonu. Problem je pak što neki ljudi koji vole novac ili im on jednostavno treba kako bi realizirali svoje umjetničke projekte, često preziru njegov način stvaranja. Gade im se, recimo, proklete korporacije, notorni turizam i logika kapitala. Kao da misle da novac raste na grani, pada s neba ili se proizvodi u kućnoj manufakturi, na starom, pouzdanom tiskarskom stroju gdje pravilno raspoređeni otac, mater, dva sina i kćer odrađuju svoj smjenski rad. E pa ne ide to baš tako. Novac i materijalne vrijednosti stvaraju se u prostoru tržišnih utakmica, nadmetanja znanja, odnosa ponude i potražnje. Oni koji ga stvaraju - pa bile to po nekima i odvratne turističke korporacije vrijedne prezira i zbog čijih se interesa odgađa PFF - gle čuda ipak plaćaju poreze i sve druge obaveze. Prokleta država, jel', iz tog bunara sakupljenog novca koji se u njega slijeva kao spora i nikad dovoljna kišnica, tako zadovoljava želje i potrebe, ma tko bi rekao, i kulture. Te filma, naravno, kao sedme po redu umjetnosti, koja se i najviše konzumira. Odlukom o odgodi PFF-a štiti se zdravlje filmaša i građana, ali i pozicija biznisa kroz koji se čuvaju radna mjesta, isplaćuju mirovine, plaće policajaca i učitelja. Tko to ne shvaća, pomoći mu nema.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast