Kao div iz grčke mitologije Titan koji se u nekoj od predaja vjerojatno spustio s neba među zemljane, tako se i glavni državni inspektor Andrija Mikulić u utorak uprizorio u Istri, došavši odozgo dolje, s državne na lokalnu pozornicu, pokazujući da Plenkovićeva vlast, svim istragama usprkos, još uvijek funkcionira i, želi li, može biti brza, odgovorna, precizna i efikasna.

Nije, eto prošlo ni dvadesetak dana otkad je Mikulić u okviru konferencije našeg lista o bespravnoj gradnji pohodio regiju poznatu po antifašizmu, regionalizmu, dobrim vinima i još boljim maslinovim uljima, a već joj se, kao što je i obećao, vratio.

Ruku punih poklona. Eto ga, odlučnog da u ime države, zakona, prava i pravde, stvari postavi na svoje mjesto. Istra je, naime, u protekla tri desetljeća, osim hedonističkog raja, postala i raj bespravnim graditeljima svih vrsta, porijekla i ideološko-svjetonazorsko-političke pripadnosti. Svim tim bespravnim graditeljima koji grade gdje se ne smije, zidaju gdje je to izričito zabranjeno, ruše šume koje treba očuvati, priključuju se na struju i vodu što im sve treba ukinuti, zajedničko je da su, od prekjučer i jučer, prema danas i sutra, u jebenom problemu.

Mikulić, prvi čovjek državnog inspektorata, u Istru nije došao na porciju ombola i svježih kobasic'. Došao je, riječju i dijelom, poslati poruku – gotovo je, dosta bespravne gradnje! Rušimo! Država je pokazala odlučnost, a Mikulić kao njena produžena ruka pametno koristi autoritet koji proizlazi iz moćne funkcije.

Zakašnjela reakcija

Uništen Poluotok, isparceliran i na nekim pozicijama do kraja masakriran, ide na dušu Istrijanima. I nije im na čast. Moglo se i moralo, na svim razinama, od običnog građana do politike, gdje dio odgovornosti ide i komunalcima i inspekcijama, reagirati puno prije. Prije nego je pošast bespravne gradnje u šumovitim predjelima nadomak mora uzela toliko maha da je povratak u prvobitno stanje isključen i nemoguć, neostvariv unatoč svim dobrim željama i rješenjima o uklanjanju nedozvoljeno izgrađenih objekata. Neki dijelovi Istre su trajno uništeni. Sami smo si krivi.

Dok su se euri slijevali u džepove domaćih, a furešti na njihovom gradili, nikome od prvih nije previše smetalo što drugi rade, iako je odmah, u nizu slučajeva, bilo očito da je riječ o nelegalnim i uništavajućim aktivnostima u prostoru, kao najznačajnijem istarskom resursu. Drskost, posebno jednog dijela Slovenaca koji se na istarskom tlu ponašaju kao španjolski i portugalski konkvistadori po afričkom kontinentu, u modernoj je povijesti nezabilježena. Sramota što su sjeverni susjedi ovdje učinili.

Stvari treba nazvati pravim imenom, bez licemjernog isticanja da pripadnici nekog naroda ne mogu biti etiketirani kao krivci za nešto loše. Kolektivno, sveukupno, možda i ne, ali grupno i pojedinačno – da! Hoće li Janez i Urška na Bledu, u zaštićenim područjima, nelegalno postaviti ili izgraditi stambeni objekt i vikendicu, betonirati zid, uništiti šumu? Hoće li im to pasti na pamet usred Slovenije? Kako bi slovenske vlasti reagirale da Porečan na Bohinju izgradi betonsku kuću u vangrađevinskom području? I to kuću s priključcima struje, vode, poštanskim brojem, možda i zaduženim kantama za odvoz otpada.

Efikasnost na djelu

Slovenci, koje treba najotvorenije prozvati za bespravnu gradnju, bez obzira na eventualnu političku i društvenu (ne)korektnost zbog toga što ih se etiketira na nacionalnoj liniji, platit će račun svojem nepoštivanju pravila u tuđem dvorištu. Bude li pravde i poštenja, ostat će bez onoga što su nelegalno stekli. Sramotno je za njih, i kolektivno, i grupno, i pojedinačno, što se kod kuće nikada ne bi usudili napraviti ono što po Istri rade bez problema. To govori o njima. Ali i o nama. O njima i njihovoj hipokriziji. I o nama i našoj slabost zbog koje se strani državljani usuđuju na našem terenu graditi nešto što im kod njih doma ne bi palo na pamet. I zato, slava Mikuliću! Veni, vidi, vici.

Bez previše filozofije i teških riječi, uvjeravanja i prozivanja tko je krivac za Istru koja iz zračne perspektive izgleda puno manje atraktivno i posloženo nego iz žablje koja ograničava pogled na stvarnost, Mikulić je na djelu pokazao što znači efikasnost. Ako konačni efekt akcije Državnog inspektorata osim utvrđivanja bespravnih gradnji te dijelom njihovog uklanjanja bude i odvraćanje potencijalnih investitora u zabranjenu gradnju koja se skrivećki i potajno odigrava u vikend akcijama tijekom kojih kuće niču poput gljiva poslije kiše, onda je uspjeh zagarantiran.

Konačni obračun s bespravnom gradnjom koja razara tkivo Istre više nego bilo što drugo, ozbiljno je nadstranačko pitanje u kojem nema prostora za politiziranje i jeftino prikupljanje bodova. Zna se točno tko je u toj priči što napravio: župan Miletić je krenuo u borbu protiv nelegalnih graditelja istodobno s IDS-ovom saborskom inicijativom, čemu se pridružio nezavisni Medulin, a što je sve utjecajem i angažmanom natkrilio HDZ-ov Anton Kliman. Pozitivno korištena linija prema Zagrebu.

Povezane vijesti

• Irena Hrstić – žena koja je završila gradnju pulske bolnice jer joj je Plenković vjerovao
• Old boy, Damir Kajin
• Buridanov magarac Zoričić