Damir Prhat (snimio Milivoj MIJOŠEK) / Nenad Marjanović
Pjevala je Danijela Martinović, "ide mi u životu, ide mi, ali mi fali ono malo jubavi", u Puli jedan drugi Dalmatinac pjeva, "Ademi u životu, Ademi…"
Kakav lud tjedan, kakva šetimana, koliko stresa i čudesa: ode Prhat ma ne molat, a valjda je otišao, to ni'ko više ne zna, a vlak se pojavio na mjestu na kojem je mladež u Titovom parku očekivala NLO - iskreno, uz spomenike i travu, mislim na robašpanju, zelenilo, realnije je bilo nabasati na vanzemaljce nego na vlak.
Za Prhata mogu reći samo jedno, kao u onom vicu, a jes vam dugo traj'o! Osim toga, vezano uz ovu aferu istinski sam guštao kako pulski Trol animatori heklaju po određenim internetskim portalima, oazama za Spužve, Kalamere, Ivane ekstenzije, Konjine, anonimne pizdune koji umiru u namjeri relativiziranja ove štorije. Ide priča, radijatori, gladijatori, frižideri, milijarderi, mikseri, šmrkanje, krkanje, radilo se u tri smjene...
Uglavnom, Prhat ma ne molat se pozvao na pravnu državu, nije želio odstupiti, pa mu je onda Filipusis pokazao crveni karton i sada se čeka odluka VAR sobe, pregledat će se snimci i tek kad se podvuče crta, znat će se konačni sud.
Prije dva tjedna sam se u kolumni "dotak'o dno života", teme Hrvatskih željeznica, a kako je onaj vlak doveslao do Lučke kapetanije, ostat će misterija. Ne mogu se ne prisjetiti jednog mudrog lika koji je tumačio sve mogućnosti nemogućeg. Pitao nas je šta ne može kornjača kad se okrene na leđa. Ne može vjerovati da joj se to desilo, eto to ne može. Tako ni mi ne možemo vjerovati što nam se desilo, pruge su nam još iz Austro-Ugarske, a vlakovi iz Titinog doba.
Znate onaj vic kada se jedan Austrijanac zaustavio u Premanturi na placi i kaže barbi koji je sjedio ispred kuće, prekrasna vam je zemlja, najljepše more, obala, jedno ljepše od drugog, ali ceste, pa to je odvratno, katastrofa. Barba se podboči na štap i kaže mu, a ma, to ste he vi delali, ne mi. Tako bi mi mogli okriviti one koji su nam kupili vlakove i gradili pruge, jer mi nemamo veze s tim, niti smo išta kupili niti smo išta gradili.
Gradonačelnik Pule upravo je na turneji po mjesnim odborima, za naše starije čitatelje to vam je isto što i mjesna zajednica. Kao što je SKH postao HDZ, tako su mjesne zajednice postale mjesni odbori, što bi rekli cinici, isti kalabaster, drugo pakovanje. Uglavnom, turneja je baš kao i njegov trenutni rejting, rijetko lijep posjet, dvije nonice, dva stambena niža prislužnika, mislim na one penziće koji dežuraju po kvartovima, pišu pritužbe i obavijesti na oglasne ploče po zgradama, tu je i nekoliko higijenskih tehničara te pokoji navijač Hajduka, simpatizer njegove liste.
Opće veselje, idila, svako pitanje dobiva odgovor, no na pitanje svih pitanja nema odgovora, a to je hoće li Anja Ademi preuzeti i njegovo mjesto. Povjerio joj je sve gradske odjele, od Kaštijuna do svakog drugog gradskog kantuna, pa bilo bi dobro da ode do kraja. Ja bih pristao, cura je pametna, zgodna, obrazovana, ljubazna, zna s ljudima, ne izgleda paranoična, baš ima sve vrhunske karakteristike. Nemojte biti zločesti pa pomisliti da aludiram da Zoro to nema, samo se glasno pitam, pitam za susjeda naravno.
Pratim tu našu gradsku politiku i oduševljen sam kako su dobro organizirani, jedino što ne kužim šta radi dogradonačelnica. Za dogradonačelnika znam, prima neke delegacije, gleda izloge, nosi i polaže vijence, pomaže Bori Angelovskom, ali nisam baš uočio neku njezinu aktivnost, naravno ako izuzmemo prebacivanje s noge na nogu na Gradskom vijeću.
Neki dan u popodnevnim satima ispred kafića na pulskoj tržnici uhvatim, kako bi rekli naši ljudi, "u šteti" Draga Marića i Belasa iz SDP-a i Soldatića iz HDZ-a. Bio je još netko, ali sam požurio u namjeri da me ne skuže. Sve je jasno, samo me zanima jesu li oni vlast u Puli ili nisu. Ma, ako zajedno piju, za svoje pare piju, zar ne? Uostalom, vjerojatno su zajedno u nekom odboru i rade u interesu grada, a šta da drugo kažem na ovaj trač. Umro bih da sam prešutio ovo drugarstvo, jedinstvo, slogu, ljubav...
Možemo! cijeli tjedan nije imao konferenciju za novinare, najvjerojatnije razmišljaju o tome koga i kako su doveli na vlast, ali, ljudi moji, poslije znate čega nema kajanja. Sve je bilo iz dobre namjere, kao što se sve na ovom planetu odvija iz dobre namjere, još nikada nisam čuo da je netko priznao da je išao sa zlom namjerom, a možda je netko priznao, no ja se ne mogu sjetiti.
Čitam u Glasu Istre kako na Vodnjanštini ima oko četiri tisuće bespravno izgrađenih objekata. Brate mili, pa niti gljiva nema toliko, niti brabonjaka, niti bljušti, a bogami niti lepreni. Kao neki su shvatili da su u prekršaju pa su uklonili nadstrešnicu. Ma bravo, sada neka uz kućicu rastežu cerade, šatorska krila, deke, plahte, reklamne suncobrane, neka si prave hlad kraj bespravne vikendice na prihvatljiv način.
Kad sam već kod toga, negdje sam pročitao da će Slovenci uskoro demontirati granične prijelaze, one kućice, pa možda bi ih odmah mogli dofurati na našu obalu, šteta da propadnu, fala kukiju ima kod nas još prostora. Dalo bi se s tim materijalom finih vikendica izgraditi, pa ako se jednog dana legaliziraju, svi sretni, svi veseli. Ako ne, ljetuješ besplatno, dok traje neka traje.
Plenkiša mijenja ministre, a mene razveselila jedna fotomontaža na kojoj se vide Lidija Bačić i Branko Bačić, naša Lile u minjaku, naglašeno poprsje, Branko s nekom torbom (tko zna zašto) i pored toga tekst "Plenkoviću, izabrao si nam pogrešnog Bačića".
Moram spomenuti Fažanu, u toj općini baš kao i u gradu Umagu cvjeta cvijeće u svako preduzeće. Ne kužim zašto, možda zato što kod njih gotovo da nema višestranačja, nitko nikog ništa ne pita, zna se 'ko pije, a 'ko plaća. Tako je nekad bilo, mladi se toga ne sjećaju, a mi stariji znamo kako je bilo, ma šta nam uradili, ma šta nam govorili. Titovi dani u Fažani, mislite da je to slučajno baš u Fažani, a ne u Svetom Petru u Šumi, mislite da tu nema nikakve intrige? Pa niste valjda toliko naivni, tamo još uvijek tvrde da je zemlja okrugla.