Ako mi je kao Riječaninu nakon tri godine života u Puli nešto jasno, onda je to da su neki ljudi ovdje još nadrkaniji na lokalnu vlast nego što smo to mi u Rijeci! Da, baš ta, pomalo nepristojna riječ - nadrkaniji - jer samo ona vjerno dočarava odnos kojeg jedan dio Puljana ima prema IDS-u. Oni to vjerojatno neće priznati, tvrdit će da su "samo objektivni" i "realni", ali to je odnos nadrkanosti. Naprosto su nadrkani na IDS, imali razloga za to ili ne.

Ja ih donekle razumijem, jer jednako tako sam bio nadrkan na riječki SDP prije nego što sam iz Rijeke preselio u Pulu. Daleko od očiju, daleko od srca, danas uglavnom više nisam. Pratim izbore u Rijeci više kao zanimljivost jer se prijavilo puno osebujnih kandidata. Sada živim u Puli i zanimaju me izbori ovdje. Sretne li okolnosti, mogu ih pratiti mirno i bez nerviranja, jer u tri godine (još) nisam uspio postati nadrkan na IDS. A osim što nisam nadrkan, vjerujem da sam objektivan, što je uvijek lakše biti kada čovjek dođe u novu sredinu, bez teškog bremena prošlosti i neizbježnih frustracija, nego kad se dugo iz iste sredine ne miče.

Meni je to sada savršeno jasno jer nakon tri godine života u Puli primjećujem da neke stvari u Rijeci zapravo i nisu toliko loše koliko sam mislio. Na primjer, grad je bolje uređen, ulice su čišće, uzduž i poprijeko Rijeke i okolice vozi se po betonu. Centar Pule je pak oronuo, a već na njegovom rubu može se upasti u travu i makadam. Ali isto tako primjećujem da se u Puli bolje živi, što je vidljivo iz cijena u trgovinama, kafićima i restoranima, koje su ovdje uvijek i neumoljivo veće, ali prije svega po kretanju stanovništva, koje bespogovorno svjedoči da u Puli nešto štima što u Rijeci očito ne štima.

Prema popisima i procjenama Državnog zavoda za statistiku, Pula je od 2001. do danas pala s 58.000 na 56.000 stanovnika (oko 3,5 posto), a Rijeka sa 144.000 na 115.000, ili čak 20 posto. Pritom Pulu u minus vuče negativan prirodni prirast, odnosno veći broj umrlih od rođenih, jer je migracijski saldo čak pozitivan - više ljudi se doselilo nego odselilo. U Rijeci je negativno i jedno i drugo.

Forza Piume, rekli bismo, jer u Puli očito ima više "perja".

Laptop na Forumu

Rijeka i Pula nisu usporedivi gradovi samo zbog toga što vječno imaju iste stranke na vlasti, već i zato što su obje nekadašnji industrijski kolosi koji su već duže vrijeme u potrazi za izgubljenim identitetom i vremenom, koje se nikad neće vratiti. Činjenica da je stari Uljanik propao, a 3. maj još nekako živi, tu priču bitno ne mijenja. Upravo suprotno, propast velike brodogradnje u Puli, koliko god ona budila jake emocije i razarala lijepa sjećanja cijelih obitelji, može se iskoristiti kao prilika za novi iskorak u razvoju turizma i novih industrija. Nije tajna da je prije svega zahvaljujući turizmu, kojeg u Rijeci gotovo da i nema, Pula zadržala svoje stanovništvo i privukla novo, ali postigla i nešto veći životni standard.

Realizacijom velikih projekata na Muzilu i Hidrobazi, ali i u centru grada na golemom prostoru Uljanika, perja bi moglo biti još više. I ne samo to, nego bi ovaj grad mogao sam sebe redizajnirati i redefinirati. Ako se usput dogodi još koji Infobip, ili barem nešto na tom tragu, i ako se nastavi pozitivni trend migracija u Pulu kao grad šansi s nenadmašnom prirodom i antičkim naslijeđem - dodatno potenciran sve raširenijim trendom rada od kuće - Pula bi doista mogla postati raj. Zamislimo jutro uz laptop i kavu na Forumu, poslijepodne na novoj plaži na Muzilu, večer u nekom seoskom gospodarstvu pored grada i potom noć uz koncert u Areni… Komparativne prednosti Pule i okolice su tolike da ih u Hrvatskoj, a i šire, nitko ne može nadmašiti.    

Terase i parcele

Upravo zbog tih mogućnosti, koje se neumitno vrte oko gostiju, ugostiteljstva i spektakla, nije mi jasno odakle ovdje kod nekih ljudi tolika nadrkanost ne samo na IDS, nego i na turizam i velike projekte, koji manje-više cijelu Istru ne samo da održavaju na životu, nego je čine najboljom regijom za život u Hrvatskoj. Pritom shvaćam da kao pridošlica mnogo toga ne znam, da nisam čuo za sva zapošljavanja preko veze, sve unaprijed dogovorene poslove, sve prijateljski sređene terase i sve kumski preprodane parcele. Toga, međutim, ima u svakom zakutku naše države i u režiji manje-više svih stranaka i nezavisnih lista koje su imale tu sreću da se dokopaju vlasti. Problem nije mali i trebalo bi ga srezati u korijenu, prije svega opsežnim reformama i smanjenjem javnog sektora, ali to je tema za nacionalne, a ne za lokalne arene.

I za koga onda da glasamo na sljedećim izborima?

Barbara Ward

Od kada je britanska ekonomistica Barbara Ward krajem 60-ih smislila frazu "održivi razvoj", taj izraz proširio se svijetom iako ga svatko doživljava na svoj način. Ekolozi u njemu vide prije svega održivost, a biznismeni razvoj. No stvar je zapravo vrlo jasna: jedno bez drugog ne ide i ako planiramo biti ovdje i za više stotina ili tisuća godina, moramo pronaći način kako se i dalje razvijati a da to prestane ubijati planet na kojem živimo. Ili umrijeti pokušavajući. Sve drugo, naime, dugoročno je osuđeno na propast.

U kontekstu pulskih izbora, to znači da su zanimljive one opcije koje su jednako svjesne globalnih ekoloških problema koliko i činjenice da se ne možemo odreći gospodarskog i tehnološkog razvoja, gradnje i velikih projekata. Grad će se uspješno razvijati samo ako bude perja, a proračun raste prvenstveno otvaranjem novih radnih mjesta. Ako netko slučajno ne zna, nova radna mjesta otvaraju se prije svega realizacijom projekata, pogotovo velikih. Samo dobro napunjen proračun može financirati kulturu, umjetnost i zelene politike kojima svi težimo. I to je jedina istina, sve drugo je čisti petparački populizam na kojeg, nažalost, mnogi nasjedaju.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast