Čini se da je Peđa Grbin, Puljanin i predsjednik SDP-a, još jedan u nizu megalicemjera na hrvatskoj političkoj sceni. Kako su ovih dana izvještavali mediji, Grbin živi u Zagrebu sa suprugom i djetetom, ali je uredno prijavljen u Puli. Zbog toga mu porezni obveznici plaćaju stan u metropoli i putne troškove kada putuje u Pulu, a donedavno je primao čak i naknadu za odvojen život koje se odrekao tek kada je dijete upisao u vrtić.

Drugim riječima, Peđa Grbin je socijaldemokrat samo na papiru, u stvarnosti je grabežljivac koji trpa u svoje džepove koliko god može. Ništa on nije ukrao, sve navedeno mu pripada po propisima koje su saborski zastupnici davno izglasali da bi si podebljali tekuće račune, ali ponekad je manji grijeh ukrasti nego grabiti kao Peđa. Pogotovo kada je riječ, ružne li ironije, o šefu hrvatskih socijaldemokrata.

Socijaldemokracija je ideja koja se, najkraće rečeno, temelji na smanjenju razlika u bogatstvu među pojedincima. Mjere kojima se to želi postići su redistribucija novca, socijalna zaštita i bogatija država, a ne njeni stanovnici. Svojim grabljenjem Grbin se, da oprostite na izrazu, posrao na socijaldemokraciju jer on već sa saborskom plaćom spada u pet ili deset posto najbogatijih u zemlji, ali je svejedno odlučio uzeti još. Umjesto da radi na smanjenju ekonomskih razlika između ljudi, Grbin je na svom primjeru pokazao da te razlike treba povećavati. I ne može ga oprati ni Sava ni svo pulsko more jer je istina kristalno jasna: Grbin je socijaldemokrat, osim kada se radi o njegovom džepu.

Svo to silno licemjerje šef SDP-a pokušao je opravdati tvrdnjom da se "ne želi odreći Pule". Dakle, stjeran u kut, ulovio se za neku govnjivu varijantu lokalpatriotizma po kojoj je, eto, njegova velika ljubav prema Puli razlog zašto redistribuira pare isključivo sebi. Ali prava istina je da se Peđa Pule odrekao odavno. Kao što je poznato, na lokalnoj političkoj sceni ga nema već godinama nakon što ovdje nikad nije ni postigao neki uspjeh. Da mu je stalo do Pule, valjda bi se uključio u neku od političkih tema u gradu u kojem je njegova stranka dio vladajuće koalicije. Ali Peđa se uključio samo kad se koalicija našla pred raspadom i kada ju je trebalo polijepiti zbog suradnje s Možemo na nacionalnoj razini. Upravo taj primjer vjerno dočarava Peđu Grbina: Pula mu je važna samo zbog Zagreba i zbog novca koji može uzeti iz proračuna.

Dakako, Peđa Grbin nije jedini koji grabi. Njegov stranački kolega Arsen Bauk, još jedan "socijaldemokrat", prema pisanju medija uzeo je milijune kuna raznih naknada jer je prijavljen na Braču. I takvih je još vagon, po svim strankama i "nezavisnim" listama redom. Ali za Peđu smo, glupi i naivni, mislili da je drugačiji. Odavao je dojam momka koji zna razlučiti pravo od krivog.

No sve je to, oprostite još jednom, isti kurac.

Povezane vijesti

• Zoričić ima pravo birati ljude, sve ostalo su formalnosti
• Zoričićev put u Istanbul i provincijske reakcije
• Kako je DAI postao DAM