Da je sada "staro normalno", odnosno da nisu na snazi i svugdje oko nas novonastale okolnosti i mjere opreza, sada bi glavno pitanje bilo "'Di ćeš za Novu".

Naravno, ako ste planirali provesti doček kući, na relaciji 'četiri zida-kuhinja-kauč-fotelja', ništa posebno jer niste tip od slavlja, posebice onog forsiranog, bili biste luzer. Jer tko je vidio ne slaviti, provesti "najluđu" noć u pidžami?

Neki su se, naime, već više od mjesec dana prije te famozne noći najavljivali daleka putovanja, boravak na tropskim otocima, toplim destinacijama, hvalili se da će nazdraviti u kupaćim kostimima s koktelom od kokosovog oraha i cvjetnim vijencima. Negdje daleko, jako daleko. Ili će pak zdravicu odaslati s vrha Eiffelovog tornja, iz srca Londona, s vrha Empire State Buildinga. A koliko tek priča o skijanju, dočecima sa skijališta gdje će provesti narednih desetak-petnaestak dana, ili pak o nezaboravnim kućnim tulumima ili hotelskim zabavama gdje je bilo glavno biti viđen. I sasvim posebnim haljinama za tu zgodu.

Sada će, barem po tom pitanju, kod većine ljudi vladati jednakost, neće biti isticanja, zavisti, nitko se neće osjetiti poput luzera što ga nije volja provesti negdje taj famozni doček, niti će drugi osjetiti nadmoć što idu na lijepa i razvikana mjesta. Svi će, ili skoro svi, biti gotovo isti, kao kada smo u školama svi nosili one kute i nije bilo isticanja i "reklamiranja" modnih marki.

Svi smo jednaki, ili skoro. Niti su tropski otoci izuzeti od svega toga, a europske metropole ili imaju lockdown ili nešto slično tome. To zlo se nalazi na svim paralelama i meridijanima, nitko nije izuzet.

Kako sada stvari stoje, svi ćemo biti kraljevi i carevi iz vlastitih domova, i s kaučeva i fotelja nazdraviti da ova godina prođe i da se nikada, nigdje, nikome ne ponovi. I da ne bude godina za pamćenje, nego za zaborav. Čim prije.

Želje za 2021. će biti nešto poput "pozitive u duši, negative u nalazima", odnosno pozitivan duh i negativno tijelo, tako nešto, a sada će oni raznorazni emoticoni kojima smo se svi izrugivali biti jedini zagrljaji i pusice s dragim ljudima, i jedini način izmjenjivanja emocija.

Neke su agencije, valjda uz pomoć kristalne kugle, već počele nuditi aranžmane za iduće proljeće, dakako za drugi dio proljeća, jer nikad se ne zna, kao i za ljetna putovanja i jesenja krstarenja.

Možda se do tada cijeli svijet "resetira", vrati "tvorničkim postavkama"; i sve bude kao prije. Puno pitanja. Bez odgovora. Barem to budi donekle optimizam. Možda im je kristalna kugla rekla da će do tada sve biti u redu. Ili samo što nije.

Djeda Mraza neće biti, niti Svetog Nikole, ili će ih biti u nekom drugom obliku, možda to budu virtualni Djed Mraz i virtualni Sveti Nikola, ili će biti u stilu "nemoj mi prići". Kakogod, možda će svejedno ispunjavati želje. S potrebne distance, dakako. Možda će njihove vreće biti pune dezinficijensa, vlažnih maramica, sprejeva, (multi)vitamina i minerala i sličnog.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast