Robert Matteoni (Snimio Milivoj Mijošek)
Kao što ste mogli pročitati, Grad Pula je odlučio osnovati Zakladu za sport. Podosta me pratitelja sporta u gradu pitalo o čemu se točno radi i što bi zapravo ta nova pravna osoba donijela osiromašenom pulskom sportu. Onako iz prve, i to je subjektivna procjena, uzvraćao sam tezom "ništa bitno". Pročitao sam akte koje je Grad objavio na svojim web stranicama (Nacrt prijedloga Odluke o osnivanju Zaklade) i kratko obrazloženje. Uobičajeni pravni protokoli u kojima se ocrtavaju one točke koje mi u startu generiraju tezu o "ništa bitno".
Grad je taj prijedlog stavio kao prilog otvaranju "Savjetovanja sa zainteresiranom javnošću s ciljem upoznavanja šire javnosti te pribavljanja mišljenja, primjedbi i prijedloga o Nacrtu prijedloga Odluke o osnivanju Zaklade za sport Grada Pula-Pola". Prevedeno s birokratskog jezika, svi koji ste zainteresirani možete slati svoja mišljenja na e-mail Zaklade ([email protected]). Rok je startao 5. srpnja i traje 30 dana, do 5. kolovoza. Koje su osnovne stvari koje su istaknute u Prijedlogu? Svrha Zaklade je "promicanje i poticanje sportskih klubova na području Grada Pule iz ekipnih sportova kao i sportaša pojedinaca s prvenstvenim ciljem postizanja vrhunskih sportskih rezultata u seniorskoj konkurenciji na domaćim i međunarodnim natjecanjima, pomaganje darovitih i perspektivnih sportaša, promicanje Grada Pule kao grada sportske izvrsnosti te podupiranje sportskih manifestacija i sportskih projekata od interesa za Grad Pulu."
Teorijski zbilja dobro zvuči, jer nanizane svrhe ovog novog "igrača sporta Pule" djeluju kao sukus svih želja, ali i frustracija, sportske obitelji grada. Želje su prisutne desetljećima, jer je Pula razvila trend sporadičnih ispunjavanja, koji se razvodnjavaju u vremenu te kao takvi nemaju značajne odnosno željene efekte. Jer sport je kategorija društvene djelatnosti u kojoj je vrijeme, tajming, iznimnog utjecaja na sportskom polju, ali i u općem funkcioniranju. Kad ne ispunite tajming, primjerice iskorištavanja generacije talenta, osiguranje nekih uvjeta koji bi tu generaciju izdigli do razine različitih profita (ne samo materijalnih), gubi svrhu nakon što je ona ostarjela, ili otišla iz grada, Frustracije su, pak, ono što se događa oko doživljaja neispunjenosti navedenih svrha.
Zaklada će imati 5 članova, od kojih će Gradsko vijeće pri imenovanju odrediti predsjednika i zamjenika. Pri tom se navodi da ti članovi moraju biti iz "redova osoba nedvojbenog javnog ugleda i morala u lokalnoj zajednici". Gradonačelnik će odrediti upravitelja na 4 godine. Grad će kao osnivački iznos osigurati 35 tisuća kuna, a svatko tko želi postati podupirač Zaklade mora uplatiti godišnje 3.500 (pravna osoba), odnosno 750 kuna (fizička osoba). Za to će dobiti zahvalnicu.
Onako kako sam shvatio tu pravno uokvirenu priču o Zakladi, a preneseno po domaću, da svi skupa lakše to razumijemo, bit će to institucija koja će skupljati pare za sport Pule. To, ponavljam, dobro zvuči za sportske udruge i njihove iscrpljene aktere, koji se tim "sportom skupljanja para" bave otkako rade u svojim klubovima, savezima i udrugama. U nešto više od 40 godina, koliko aktivno, većim dijelom i profesionalnim pozivom, pratim sudbinu pulskog sporta, skupljanje, žicanje, doslovno moljakanje svakodnevica su njegovih aktera. Mislim da od sličnih i većih urbanih sredina u Hrvatskoj, nema goreg statusa sporta nego u Puli. Nije to stvar novijeg vremena, dakle, ali je ukorijenjeni trend zanemarivanja trajnijeg sustava funkcioniranja pulskog sporta.
Ova Zaklada, kako se meni čini, ne može bitno promijeniti tu lošu tradiciju lokalne zajednice.
Kamo sreće da griješim u procjeni. Ili da sam zaključke utemeljio na pogrešnim premisama, odnosno da sam u neznanju nečeg što osnivači Zaklade znaju i motivira ih njeno osnivanje. Netko mi je kazao, dok smo lamentirali o tome, da će to možda biti prilika da se "motivira" sve one koji su u gospodarskim linijama Pule, investitore sa strane, one koji to žele postati, da uplate donacije Zakladi i tako osvoje simpatije javnosti. Meni se to čini retro promišljanje, jer su danas sasvim druga vremena, u svakom smislu, da u stvari primoravate nekog da podupire lokalni sport. Danas morate biti sretni ako ima jakih tvrtki koje će investirati u gradu, jer će zapošljavati, plaćati poreze, snažiti gradski ekonomski krvotok, oplemenjivati prostor i slično.
Na tom planu, čini mi se očitim, Pula je u teškoj defenzivi, kao da je zapravo niti ne zanima takva egzistencijalna važna formula funkcioniranja. No, vratimo se prijedlogu osnivanja Zaklade. Iz kuta analitičara logično mi se nameće pitanje zašto je potrebna Zaklada za sport, ako ima institucionalne faktore (Savez sportova) koji imaju više-manje istu svrhu. Kao nekoć što je postojala SOFK-a (Savez organizacija fizičke kulture), a imala je svoju financijsku inačicu, SIZ FK (Samoupravna interesna zajednica za fizičku kulturu), koja je raspodjeljivala sredstva prikupljena kroz doprinose na plaće. Kao i tada, tako i danas, problem financiranja sporta, u Puli i drugdje, ali pogotovo u Puli, bila je niska stopa izdvajanja društva za sportsku zajednicu.
Jer Sportski savez može bolje djelovati, ali samo kad ima više novčanog fonda. Ovako djeluje da će i dalje biti kao "sporedna priča" i predmet kritika sporta(ša), a da će Pula sport brinuti o objektima u sličnom deficitu sredstava, s fokusom na naplatu ugostiteljskih objekata, iznajmljivanja terena i štednji na standardu domaćih sportaša (recimo grijanju). Što tu Zaklada može promijeniti?
Možda bi Zaklada nekim čudom mogla biti igračko pojačanje, a ne samo prinova sporta, pa doprinijeti nekom značajnom novom fondu novca za sport Pule, ali sumnjam u to jer ne vidim praktičnu i konkretnu liniju koja će taj fond kontinuirano puniti. Nije to samo stvar skupljanja donacija, organizacije neke lutrije, dobrotvornog bala i događanja, sportu treba sustavno i konkretno rješenje. Jedno od jednostavnijih je povećanje izdvajanja Grada za sport, i to značajno povećanje. Jer sport nije samo izvrsnost, što je sinonim kvalitete i vrhunskih dosega, nego je i snažan alat društvene zajednice za poželjan razvoj mladih ljudi te poboljšanje atmosfere i ambijenta u gradskoj svakodnevici. Naravno, postaje snažan alat ako ga se koristi, a ne drži na policama ili u praznim suhoparnim administrativnim dokumentima.
U Puli, po mojem skromnom sudu i dugogodišnjem iskustvu praćenja, nije se strateški razvio sportski duh unutar onih koji su moderatori naše društvene zbilje. Duh u kojem će se stalno poticati razvoj infrastrukture, omasovljenja sporta i kao treću točku, promociju natjecateljski jakog sporta kao generatora da se prethodna dva stavka uopće događaju. Jer bez jakog sporta neće biti poleta kod djece za bavljenje istim, posljedično neće biti dovoljno baze za razvoj kvalitete, a bez nje nema rezultata i stvaranja atmosfere među gledateljima (građanima) da u tome uživaju i posljedično podupiru.
Taj gradski duh, u sportskoj verziji, nikad nije saživio jer prevladavaju oni upravljači koji su fokusirani na neke druge društvene verzije, što svojim afinitetima, što procjenom da će tako lakše ostvariti svoje partikularne političke interese i osnaživati vladajuću poziciju. Sport je Pule zato hendikepiran jer se o njemu zagrije priča u Gradu onda kada neke grupe sportaša, roditelja, navijača ili pratitelja dovoljno zagalami toliko da izazove javnu pažnju. No, čim ona splasne jer se fokusira na druge galame, sport ostaje u svom okovu kroničnih problema. Zato mi se čini da će još jedna politički motivirana solucija , Zaklada za sport, ostati na tim efektima. Lijepa politička priča samoj sebi svrha.