Rat u Ukrajini, recentna kriza na Tajvanu, zveckanje oružjem na Balkanu i klizanje planete prema izvjesnoj nuklearnoj katastrofi – o kojoj ne govore zagovornici teorija zavjere nego ministri obrane i vanjskih poslova najvećih svjetskih vojnih sila – pokazalo nam je na mnogo načina koliko se svijet promijenio. Danas više nema, kao u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, "marševa za mir" stotina tisuća nezadovoljnika, velikih prosvjednih akcija protiv rata i brojnih akcija tzv. običnih ljudi da iskažu nezadovoljstvo poremećajem u "strukturi globalne sigurnosti", kako posljednje događaje nazivaju birokrati NATO saveza.

Prosvjeda u skromnom opsegu ima; organiziraju ih sami Ukrajinci i njihovi simpatizeri u zemljama EU, naprimjer, kao i bizarnih kontraprosvjeda podrške Rusiji kakve smo vidjeli u susjednoj Srbiji. Ali, nema globalnog pokreta za mir, nema masovnosti u svijetu koji bi uskoro mogao postati rasadište atomskih "gljiva", nitko ne prosvjeduje pred ruskim (ili kineskim) ambasadama, kao da većina misli da je dovoljno sudjelovati u davanju humanitarne pomoći. Ni svjetski mediji ne potiču građane na masovne mirovne inicijative; radije preporučuju film "Ne gledaj gore" s jedne streaming platforme, u kojem je jasno da će svijet nestati pod udarom kometa, ali nekako "nije zgodno" pogledati prema gore i vidjeti da se opasnost približava.

Milijuni ljudi u SAD i zapadnoj Europi prosvjedovali su protiv ratova u Koreji i Vijetnamu, protiv brojnih ratnih sukoba, ali danas imaju druge prioritete. Nema sumnje da će do prosvjeda doći ako stanovi ostanu hladni preko zime, dođe li do raširene nezaposlenosti, vajmarske inflacije ili značajnog pada osobnog standarda. Tada će se ponoviti francuski "žuti prsluci", čiji je prosvjed započeo zbog cijena goriva, njemačka javnost pobunit će se zbog nedostatka plina, kao i drugdje u zemljama visokog standarda gdje se građanima ne sviđa ideja o ograničavanju grijanja i bilo kakve potrošnje kojom se smanjuje vlastita udobnost.

Ili, da parafraziramo jedan stari rock hit iz vremena bivše države, za ideale ne ginu budale. Za "mir u svijetu" borit će se samo missice na natječajima ljepote, dok će se građani boriti za vlastite trbuhe i tople stanove. Globalna solidarnost odavno je nestala – osim ako treba sklopiti neki vojni savez o isporuci oružja. Svi ostali borit će se za radije za vlastitu potrošačku košaricu, nego protiv rata koji je uzrokovao njezino poskupljenje. Ove jeseni i zime pokazat će se globalno licemjerje i na istoku i na zapadu. Od brige za gladne u Africi do toplih radijatora u Parizu – malo tko će brinuti za one druge.

Hrvatska u tome nije izuzetak. Sindikati najavljuju prosvjede zbog visoke inflacije i cijena, etnobiznismeni eventualno prosvjeduju zbog prošlih ratova, no sjena atomske gljive ne brine nikoga. Mirotvorci su postali potrošači.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima