(Snimio Milivoj Mijošek)
Svijet nogometa je konzervativan, po nekoj staroj logici i tradiciji. No, vremena se mijenjaju. Kada sam u Prvoj HNL primijetio da imamo sutkinje, znao sam, obzirom na popriličnu regresivnu narav domaćeg nogometa, da se loše tradicije okreću i kod nas.
U svijetu je žensko učešće u najpopularnijoj sporednoj stvari već poprimilo muške razine po točki uzbudljivosti utakmica, porastu ulaganja, organizacijama velikih natjecanja, punih tribina i, u konačnici, podjeli Zlatnih lopti. Ne znam ako ste gledali jednu takvu ozbiljnu nogometnu predstavu kad su u pitanju žene. Osobno sam to zadovoljstvo imao na jednom od reporterskih mi putovanja u Francusku. Pomalo sam se, neću reći šokirao, ali bome super iznenadio ambijentu u Lyonu, gdje djeluje jedan od najboljih europskih klubova u ženskoj konkurenciji. Atmosfera na stadionu, uz 20-tak tisuća gledatelja bila je fascinantna, a kvaliteta igre sjajna. Tehnički te cure djeluju baš kao i muške kolege, od kojih ih razlikuje jedino fizička moć. Pretjerivanje? Pogledajte Youtoube kanal pa sve možete sami vidjeti.
Već godinama SAD je u ženskom nogometu postao perjanica. Imaju sjajne klubove, natjecanja, reprezentaciju i nadasve mnoštvo gledatelja i sponzora. Stoga, nije me iznenadilo da je Michael Glover po dolasku u Pulu odmah pokrenuo ideju revitaliziranja ženske nogometne sekcije. Činjenica je da po propisima u Hrvatskoj svaki klub Prve HNL mora imati tri kategorije djevojaka u natjecanju. No, kako klubovima to predstavlja očiti problem, ili nemaju dovoljno interesa ili sredstava, podosta je onih koji to eskiviraju tako da plate određenu prihvatljiviju im financijsku kaznu. No, nije stvar u tome, eskivirati, nego pružiti priliku djevojkama koje vole nogomet da se okušaju u tom najpopularnijem sportu. Kao i po drugim nogometnim pitanjima, osobno sam uvjerenja, da naše djevojke nemaju ništa manje talenta nego one iz svijeta. Uvijek je razlika samo u količini ulaganja, pažnje i podrške u stvaranju igračica.
Od 2015. godine Nenad Glušica je veliki dio svoje stručne i osobne energije posvetio curama u Istri 1961. Znate već predrasude, pogotovo u manjim sredinama, gdje se odmah podcjenjivački gleda kako na cure u nogometu, tako i na trenere ekipa. No, Glušica, nekoć junior NK Uljanika, a potom student na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 2013. godine, nije imao te komplekse. U Istru 1961 je došao odmah nakon diplomiranja i uključio se u rad omladinskih kategorija. Bilo je to vrijeme ruskog vlasnika (Ščeglov), a šef omladinskog pogona bio je Glumac. Nakon odlaska tadašnjih trenera, braće Mavrić i Baše, Glušici se otvorio prostor i nakon kraće provjere kako radi, dobio je profesionalni odnos.
U 7 godina koliko je u Istri Glušica se pokazuje vrlo vrijednim kadrom. Jedan je od onih koji radi, uporno i potpuno posvećen. Ne drži govore, ne mudruje, nego radi i stvara bez pompe. Od kad se prihvatio (i) rada sa curama točno se osjetilo da pristupa obvezama s velikom željom da im pomogne napredovati. Ne odrađuje, što se kaže, posao nego mu je posvećen. I to uz obvezu da je asistent Daliboru Božcu u kadetskoj selekciji. Onoj koju čine dečki koji su prošle sezone bili praktični prvaci države u pionirskoj selekciji. I o kojima Glušica misli da je najbolja generacija koja se okupila na Drosini u 7 godina koliko je u klubu. No, iako je možda efektnije pričati o tome, jer su u pitanju momci koji imaju veliku perspektivu, Glušica mi je s velikim entuzijazmom pričao o curama.
- Nedavno smo pobijedili na vrlo jakom turniru u Čakovcu u konkurenciji pionirki. Naša selekcija je jedna od najboljih u državi. I kadetkinje su u turniru izbacile Rijeku koja ima 7-8 reprezentativki. To nam pokazuje puno toga, kaže Glušica, ističući ponosno kako su vezna igračica Mia Gavrić i krilo Lana Lovrić reprezentativke U15. Pored njih još je nekoliko imena koje figuriraju kao potencijalne reprezentativke. Iz Pule steći takav status je puno teže nego iz sredina gdje su etablirane ženske momčadi.
Kako je po dolasku baskijskih vlasnika u Pulu bilo polemičkih situacija oko statusa seniorki, stjecao se dojam da ih ne zanima ženski nogomet. Seniorke su imale puno želje da treniraju i igraju, no bilo je nedovoljno igračica za tu razinu natjecanja. Pored njihovih osobnih obveza, ali i možda nedovoljno posvećenosti kluba da se pregrme te situacije, seniorska je selekcija ukinuta. No, ženski nogomet je ipak nastavio djelovati i tu Nenad Glušica, uz veliku podršku i pomoć u radu, primjerice Helene Babić, a u nekim fazama i Harisa Devovića te Asima Šehića, ima velike zasluge. U klubu su se uvjerili da taj projekt ima i te kako smisla, pa se postupno razvijala selekcija. Danas u Istri 1961 ima selekcija od 30-tak cura koje igraju u Županijskoj ligi s dječacima do 15 godina. U tom procesu spadaju i selekcijske utakmice s Riječankama, a koje su pulske cure u posljednja dva dvoboja uvjerljivo pobijedile sa 6:0 i 8:1. Više nego jasni pokazatelji opravdanosti projekta razvoja ženskih kategorija, a što je i vjetar u leđa daljnjoj ambiciji koju imaju.
Glušica, koji kontinuirano radi na selekciji novih igrača za pionirke i kadetkinje, planira da se upravo te dvije kategorije od iduće sezone uključe u Hrvatsku ligu! Nadam se da u Istri 1961, baskijski dio Uprave koji utječe na planove financiranja, neće propustiti priliku da tim vrijednim i talentiranim curama pruži pravu nogometnu priliku. One treniraju 3-4 puta tjedno, uz utakmice vikendom, pomaci su vidljivi svakim danom, ali da bi projekt pokrenut prije samo pet godina uhvatio puni zamah, natjecanje na nivou Hrvatske jednostavno je ključan trenutak. Prije svega na planu motivacije. Cure imaju samopouzdanja, jer ono što nauče iz nadmetanja s muškim vršnjacima u županijskoj konkurenciji, koji jesu fizički snažniji, ali na tehničkom planu ipak sve više uvažavaju svoje kolegice, itekako im dobro dođe kad se natječu s curama. Turnir u Čakovcu je tome najbolji pokazatelj. Nema tu slučajnosti, iznenađenja. Kada se dobro radi, s entuzijazmom i podrškom, onda rezultati ne mogu izostati.
Sjećam se još iz vremena kada je nezaboravni šjor Tonči Blašković, entuzijast par exellance kojeg bi se nogometna Pula trebala više prisjećati zbog svega što je pokrenuo, inicirao i stvaranje Ženskog nogometnog kluba. Puno je godina od tada prošlo, ali ono što sam tada nazrio potvrđuje se i danas još više. Cure i nogomet su normalna sinergija, i u razvijenom svijetu više ne prave od toga spektakle iznenađenja. Evo samo jednog primjera. Ove godine je Real Madrid, najveći klub u povijesti nogometa, prvi puta oformio žensku ekipu i uključio se u prvenstvo. Jednostavno više nisu htjeli stajati po strani jer vide, kako kroz podršku FIFA-e i UEFA-e, tako i kroz ulaganja nekih država (Amerika, Francuska, Nizozemska, Njemačka…) da je ženski nogomet u velikoj ekspanziji. U našim dimenzijama sve to naravno ide teže, jer nema (još) logičnog stalnog interesa institucija, posljedično klubova i, naravno, sponzora.
No, raditi u tom pravcu možda je baš ovo vrijeme ono pravo. I jedna digresija. U Istri 1961 radi kao kondicijska trenerica Nina Grebenar, što je u početku nekome bilo nešto kao novost koju treba naglasiti. No, kako govore svi u klubu, Nina, diplomirani kineziolog (inače kćerka vrijednog trenera golmana u omladinskom pogonu, Brune Grebenara) je odličan stručnjak koju se danas tako i tretira u radu s muškim selekcijama. S punim uvažavanjem. Razvoj kvalitete kod djevojaka može nogometnoj Puli, kao i Županiji, ali pogotovo Istri 1961 biti od velike koristi i u podizanju popularnosti nogometa, ali i privlačenju novih kadrova.
Sa ženskim selekcijama dobiva se i prilika da se vide nogometne vještine na jedan svježiji, zdravo amaterski način. U kojem cure igraju zato što to vole, kao igru, ali i kao priliku da budu dio grupe, koja je sportska, ali je također i društveno značajna. Jer razvija sportašice, sportski duh i pristup. Uz to tako se dobivaju i novi navijači, simpatizeri, podrška građana, roditelja te nova energija. Zato curama u zeleno-žutim dresovima puna podrška, kao i treneru Glušici, da budu uporni i svojim radom privuku pažnju publike, novih talenata, ali i da klubu pokažu kako je to uistinu dobra pozitivna priča.