Svi mogući internetski kanali zadnjih su se dana užarili. Poruke koje stižu od građana prešle su granicu snošljivosti i u nekim slučajevima čak zaslužuju biti predmet policijske istrage. "Nije istina, nije istina!" - viču sa svih strana, koliko god istine da se podastre pred njih. Kad se tračevi koji se šire poput požara idu analizirati, uglavnom se utvrdi da osoba koja ih pokreće nema nikakve veze ni s mjestom potencijalne zaraze, niti sa samim osobama koje bi iz nekog razloga željela etiketirati, ali je potpuno sigurna u ono što govori. U drugim slučajevima ispostavi se vrlo smiješna činjenica, a to je da se objavljeni tekstovi u medijima ne čitaju dovoljno koncentrirano i s razumijevanjem. Pa krene prepričavanje vijesti na sasvim pogrešan način i sa sasvim pogrešnim podacima.
Na početku epidemije covida, na početku ove sulude situacije u kojoj trenutno svi nastojimo što normalnije živjeti i preživjeti, događale su se slične stvari. Međutim, tada su građani bili daleko više uplašeni novom bolešću, što je sasvim razumljivo, nego sada. I tada su sumnjičili svih i svakoga da ne poštuju mjere samoizolacije, a ponašanje dijela građana postalo je toliko ružno i nehumano da su im stručnjaci uputili javni apel da ne stigmatiziraju nevine ljude, pogotovo ne oboljele od covida. U ovom je periodu to ponašanje nešto drugačije, a bijes je usmjeren uglavnom na ljude koji se mjesecima žrtvuju da bi spriječili tragične slike kakve smo gledali u drugim državama.
Zanimljivo je da se većina građana potpuno opustila i odlučila zanemarivati sve mjere predostrožnosti i živjeti kao da korone nema. Razumljivo je da se svaki čovjek bori s neizvjesnosti i strahom na svoj način, pa i negiranjem i ismijavanjem. U ovom trenutku svi su medicinski stručnjaci i svi su heroji kojima korona ne može ništa jer je to "obična, pokvarena, manipulacija građanima". I taj njihov stav je razumljiv zbog nedosljednosti - ma zapravo ponižavanja zdravog razuma - koju su nam nedavno pokazali političari oko parlamentarnih izbora.
Ali, dogodi se, eto, da nekima taj smijeh zapne u grlu, da im prisjedne njihova ležernost kad se i sami nađu u poziciji zaražene osobe. To je valjda u ljudskoj prirodi tako duboko uklesano da ignoriramo štošta - sve dok se to nas samih ne tiče. Pa bio to rak, spolna bolest ili sada covid. U trenutku kad se zaraza dovoljno približi takvi, odjednom, više nisu ležerni i podrugljivi, nego su bijesni i zahtijevaju od istih onih odgovornih osoba koje su omalovažavali da pod hitno nešto poduzmu i spriječe širenje zaraze. Njihova zabrinutost da bi mogli biti zaraženi producira bijes koji ne znaju na koga da usmjere, ali neprestano nabadaju krive osobe. Na osobe koje doslovno padaju s nogu od iznemoglosti, jer odrađuju nenormalne radne sate u ovoj izvanrednoj situaciji. Nije im bitno što su te osobe neprestano objavljivale naputke i upozorenja o ponašanju da bi se spriječila zaraza, što su govorili da korona nije nestala nego su ju uspjeli samo staviti pod kontrolu u našoj županiji na 65 dana, što ih te osobe nisu uzele za ruku i odvele u disko, kafić, na koncert ili neki drugi party. To je bila osobna odluka svake osobe da se izloži riziku od zaraze, a tako će biti i nadalje. Zato nema nikakvog smisla nakon toga ne preuzeti osobnu odgovornost, kao što zaista nema smisla stvarati bespotrebnu paniku među građanima i širiti lažne informacije.
Svima je teško, i to je činjenica. Ali zaista je sramota, teška ljudska sramota, neprestano pokušavati okaljati ugled onih pred kojima bi bilo pametnije šutjeti i zahvaliti im na svemu što su do sada učinili za građane ove regije. Jer sutra bi se moglo dogoditi da vam upravo netko od njih spasi život, ma kako malaksao od prekomjernog posla bio.