Početkom devedesetih, jedna od najčešćih rečeničnih konstrukcija koja se provlačila kroz komunikaciju, a koja se prigodno i danas izvlači kao as iz rukava, glasila je 'u bivšem sistemu'. Nakon što je 'sistem' preko noći prerastao u 'sustav', uz ultimativno odbacivanje svega što je dotadašnja administracija ponijela kao miraz u zajednicu s novonastalom samostalnom Hrvatskom, postao je glavni i odgovorni krivac za sve što se od tada u njemu počelo događati.

Očito postoji nekakvo samostalno čudovišno tijelo koje neovisno šeće kroz hrvatske institucije i mimo djelatnika usisava informacije o građanima. Kako inače shvatiti rečenicu koju tako često slušamo na šalterima, u uredima, pred računalima onih koji pred svojim očima prebiru po našim podacima kojih se najčešće ni sami ne bismo sjetili: "Kriv je sustav". Kao da ga nisu kreirali (navodno stručni) pojedinci, a njime dnevno ne upravlja na desetke tisuća uglavnom gospođa skrivenih iza prozirne pregrade s otvorom u obliku kutomjera na njezinom dnu, sustav je proglašen krivim za sve što je ikada u državi krenulo po zlu.

Kad su se kreirale prve domovnice, ljudi su tajanstveno nestajali iz sustava, mada su stajali pred šalterom, jer sustav ih je - valjda nekom gumicom za brisanje ljudi - uklanjao, ali im je i izmišljao podatke, među kojima čak i nova mjesta rođenja. Kad smo prilikom promjene radnih mjesta bili primorani raditi i zdravstvene prijave i odjave, gotovo na dnevnoj bazi, koliko su neki poslovi trajali, i za to je bio odgovoran sustav. O, da, u sustavu je sve moguće. Nije kriva ni Milica iz kadrovske ni Anka sa socijalnog. Kad krenu afere u državnom vrhu, nisu krivi ni bivši ni sadašnji premijeri, ni ministri, ni pomoćnici, ni tajnice, a ni akteri koji naglo dobiju amneziju, pa postaju čak i kreatori novih dijagnoza koje ih štite pred svim zakonima. Nitko nije kriv. Sustav je kriv za sve!

Nekad su se i računi na blagajnama ispisivali ručno. Išlo je sporo, ali bilo je manje grešaka u vidu preplaćenih artikala. U nadi da smo napredovali od tih vremena, barem informatički, prošle smo godine u lockdownu testirali taj navodni progres. I činilo se da smo uspjeli. Barem nakratko. Uživali smo u ekološki prihvatljivijem i vremenski isplativijem kliku miša u odnosu na fascikle kojima su nas redovito zatrpavali. Dva mjeseca su se apsolutno svi naši životni procesi mogli odvijati online. Sve je vrijedilo u elektroničkom obliku; potvrde, potpisi, pečati, izjave. Otvaranjem prvih šaltera, vratila se vječno uzvikivana parola sveopćeg hrvatskog administrativnog uređenja: FTJP! (Fali ti jedan papir). Poznato?

Najnoviji razlog za koji je kriv sustav leži u neizdavanju covid-potvrda onima koji na njih ostvaruju pravo. Koliko god se nadležni ograđivali od odgovornosti za te propuste, činjenica je da se igraju ljudima kao ping-pong lopticama, šetajući ih od vrata do vrata i od zgrade do zgrade. Ako se hitno ne riješe novonastali problemi, još veći će nastati nakon vikenda. Ponedjeljak bi mogao nalikovati na veliki lunapark. Neće biti dovoljno (p)okrenuti samo "ringišpil u glavi". Netko će u toj gužvi morati pronaći to čudovište od Sustava da ga "ispraši po turu". Bilo bi lijepo da se konačno prestane kukavički skrivati. Inače bi netko mogao početi vikati na ulicama: "Tko je Sustav, neka digne ruku!".

Povezane vijesti

• Brat Hipokrat i sestra sloboda
• Igra u kojoj će o(p)stati samo najjači
• Još jedan neobičan dan