Sa sve većim tehnološkim razvitkom, napretkom, informiranošću, kada je dostupnost informacijama nikada veća i lakša, puno se toga mijenja te je pogled na svijet nerijetko drukčiji od onog stvarnog, kroz različite "boje" naočala.

I sve to jer se iz ponuđenog, predstavljenog, ne uzima neka "zlatna sredina". Istina, tv-programi, ne samo kod nas, nego u cijelom svijetu, pretrpani su raznim kulinarskim programima i emisijama te gastro-natjecanjima, biranjima najboljeg kuhara/ice, koji su u biti chefovi, i to ne bilo kakvi, nego master, savjetima poznatih kuhara, zvijezdama koje, osim što plešu i pjevaju, i kuhaju, i to je postalo vrlo popularno.

Sagledajmo pohvalnu stranu takvih vrsta programa; može se štošta naučiti, proširiti "repertoar" menija, vidjeti kako to rade drugi, naučiti pokoji trik. Naravno, ne mora se sve svidjeti svima.

Negativna strana. Neki će za "svađu s vagom" okriviti upravo takve emisije, odnosno obilje jer eto, gledajući emisije krenuli su probati ovo, ono, pa ono treće i nikada kraja. I gram po gram namirnica u lonce - gram po gram sala tamo gdje ne treba. I gram po gram - kilogram.

Kako to spriječiti? Umjerenošću, to je ta zlatna riječ. I nakon što se odgledaju svi gastro-programi, vrijeme je za gledanje raznih programa o zdravlju, fitnesu, sportu. I naučiti nešto iz svega toga. Opet bez pretjerivanja. Nije cilj svega toga otići sutradan do ljekarne i opskrbiti se svim mogućim sredstvima i gelovima protiv upale mišića. Ponovno, umjerenost je prava riječ - bingo.

O kojoj god se znanstvenoj temi govori, uvijek postoji sumnja da ljudi ne vjeruju uvijek dovoljno znanosti, posebice medicini. Dakako, bez generaliziranja. Uvijek će se više i češće spominjati osobu, rođaka prvog susjeda kunjada od kuma od trećeg zrmana kojoj zdravstvene terapije nisu dale željene rezultate nego sve one osobe, znane i neznane, kojima su znanost, medicina i liječnici spasili život. Po sistemu, čaša je uvijek polu prazna. Čini se da se češće pamte negativne stvari od onih pozitivnih. I da se nerijetko evidentiraju one negativne. Kod političara, direktora, voditelja, vođa, bilo koga, nerijetko se više i duže pamte greške ili negativne strane, one pozitivne, pa o tome se ne razglaba, to se preleti ili pak uzme zdravo za gotovo.

Isto tako, selekcija informacija je nerijetko vrlo površna, ili, preciznije rečeno, vrlo subjektivna. Preveliki pristup informacijama nije uvijek dobar za sve, nerijetko ljudi ne znaju selektirati pravu informaciju, ono što im treba zbog činjenice da je internet poput prašume u kojoj je moguće pronaći ama baš sve, ili gotovo sve i nerijetko se od (pra)šume ne vidi niti šuma, kamoli stablo. A možda nam je u toj prašumi informacija trebala samo neka ljekovita biljčica. Nije obilje uvijek bogatstvo. Možda je bogatstvo upravo umjerenost.

Povezane vijesti

• Odgoj za kulturu
• Biti "malo čudan"
• Vuvuzele i zvončići