Činjenica da hrvatski premijer, a ni njegovi ministri, nikako ne želi izaći u javnost s odlukom o datumu izbora, mnogima je signal da Andrej Plenković možda ima europske ambicije. Oporba već tjednima tvrdi kako je upravo to dokaz da Plenković uopće ne želi ostati u Hrvatskoj, nego da ga je Bruxelles uvijek jedini zanimao, i da tamo želi nastaviti karijeru.

No, Plenković je za vrijeme boravka u Davosu ovog tjedna dao intervju poznatom novinaru CNN-a Richardu Questu. U živopisnom intervjuu odrađenom "s nogu", vrlo dinamično, teme su između ostalog bile Ukrajina, ekonomija i jugoistok Europe, a zanimljiva je bila i poruka: "Vidimo se i iduće godine u Davosu." Očito se Plenković i dalje vidi u Hrvatskoj na mjestu premijera, što bi se moglo protumačiti kao poruka oporbi i biračima da nema namjeru odlaziti na neku od pozicija u Bruxelles, o čemu se dosta nagađalo u posljednje vrijeme.

Doduše, Plenković bi se s Davosom i novinarom CNN-a "iduće godine" mogao vidjeti i s neke europske visinske kote, ne samo premijerske u Hrvatskoj. No, još je jedna situacija svjedočila tome da u Hrvatskoj - zasad - želi ostati. Prošloga tjedna, kad je predsjednik Zoran Milanović izlanuo "Habijan je gej", i ostao živ, opetovao je usput i svoju tezu da Plenković sve radi samo kako bi na kraju završio u Bruxellesu, jer da je i europska plaća mnogo bolja od hrvatske premijerske plaće. Toga dana, kad je premijer stvarno bio ljutit zbog Milanovićeve "zavisti i zlobe" (ZM - zavisti i malizije, rekli bi oni zločestiji), rekao je još jednu stvar, koja se međutim nije baš "uhvatila" u hrvatskim medijima. Rekao je kako planira ići na izbore u Hrvatskoj, i pobijediti za Sabor, Europski parlament, a nada se i predsjedničkim izborima. Pritom je naravno mislio na HDZ, ne na sebe, jer nitko ne može biti baš na tri funkcije istovremeno, ali hrvatska javnost tog je dana, ako ne na CNN-u i u Davosu, trebala dobiti potvrdu da Plenković želi ostati u Hrvatskoj i biti po treći put zaredom u ulozi hrvatskog premijera.

Sumnju možda malo unosi činjenica da je bivša šefica hrvatske diplomacije Marija Pejčinović Burić odlučila da se ipak neće kandidirati za drugi mandat na dužnosti glavne tajnice Vijeća Europe. Po isteku roka za prijave, Vijeće Europe objavilo je imena trojice kandidata. To su kandidati iz Estonije, Belgije i Švicarske. Parlamentarna skupština Vijeća Europe odabrat će nekog od njih trojice u lipnju, nakon čega mandat novom glavnom tajniku počinje 18. rujna. Medijima je čak i potvrđeno kako je premijer Plenković imao sastanak s njom, gdje joj je obećao svu moguću podršku, njega osobno, Vlade i HDZ-a. Na kraju se ona ipak nije kandidirala, a tumači se da bi takav potez Marije Pejčinović Burić mogao povećati šanse premijera Andreja Plenkovića da, ako se na to odluči i ako mu političke okolnosti to budu dozvoljavale, pokuša preuzeti neku od najviših dužnosti u EU institucijama nakon izbora za Europski parlament, koji se održavaju u lipnju. Iako Vijeće Europe nema nikakve veze s Europskom unijom, veće su šanse da netko iz Hrvatske prvi put bude imenovan na neku od top pozicija u Europskoj uniji ako negdje drugdje, kao u Vijeću Europe, nema već nekog iz Hrvatske tko sjedi na visokoj međunarodnoj dužnosti. I u EU-u, kao i u nacionalnim politikama, uvijek se gledaju kvote - regionalne, nacionalne, spolne, rodne itd., a odlazak Pejčinović Burić u toj križaljci potencijalno otvara mjesto aktualnom hrvatskom premijeru.

Kad je prošlog tjedna predsjednik Milanović bacao svoje uobičajene "bombe", spomenuo je i slučaj Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća, koji je dao ostavku jer ide na izbore za Europarlament, pa je insinuirao da i to mjesto potencijalno zanima Plenkovića. Usput je naravno rekao da je to potpuno nebitna funkcija "šefa sale", za koju nitko i ne zna, ali ipak je naznačio da bi Plenković mogao pucati i na to mjesto. Uzalud što je Plenković poslije demantirao da "pikira" na tu funkciju, Milanovićeve riječi već su buba u uhu.

Utoliko, važna je Plenkovićeva poruka iz Davosa kolegama da se vide i iduće godine na istom summitu u istim funkcijama. Za onoga tko želi slušati, to bi značilo da hrvatski premijer doista želi još jedan mandat u Hrvatskoj.

A opet, ovo je izborna godina i u Hrvatskoj i u Bruxellesu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast