Da je Anja Ademi, donedavna multifunkcionalna pročelnica Grada Pule, ovog ljeta bila u srednjoškolskoj dobi te da se angažirala na sezonskim ugostiteljskim poslovima, primjerice u Hidrobazi gdje je hamburger bio 10, pomfrit 5 eura, mjesečno bi zarađivala po prilici jednako kao i na iznimno odgovornim pozicijama jednog od najvećih hrvatskih gradova gdje se tada, u poslovnom smislu u najboljoj dobi, nalazila. U svemu tome, ne smijemo zaboraviti da je Anja Ademi osoba s fantastični referencama, znanstvenica koja je potvrdu svog intelekta i radnih osobina dobila na globalnoj pozornici, od SAD do Koreje, te da je njezina, govorimo li čisto u kondicijama »value for money«, vrijednost najmanje pet puta veća nego što je to bila u Gradu Puli.

Pa ipak, pomalo romantično, vjerujući da je obaveza svakog intelektualca i pomoć zajednici u kojoj živi, u kojoj je odrastao, dakle s isključenim ekonomskim kriterijem, dala se na raspolaganje svom gradu. Trud, zalaganje, rad u broju sati preko svake mjere, ali - nije išlo. Nije, kako je sama istaknula, jer gradonačelnik Filip Zoričić nije uspio u stručnom ekipiranju kadra koji je Anji Ademi bio neophodan da bi svoje ideje i znanje primijenila i na promjenu funkcioniranja Grada Pule. Dakako, površna politička i medijska javnost nesklona Zoričiću sa zadovoljstvom je to prevela kao nesposobnost aktualnog pulskog gradonačelnika - kojeg hitno, prijevremenim izborima čija je cijena nekoliko stotina tisuća eura, treba smijeniti - a da bi istina zapravo bila debelo negdje drugdje.

Odlazak Anje Ademi pokazao je da su politički sustavi Istre, dakako i cjelokupne Hrvatske, opasno potrošena roba koja traži jako, jako brzu rekonstrukciju. Pula i Istra su od početka devedesetih do sredine prvog desetljeća aktualnog tisućljeća bile istinski uzor. Političari udruženi u IDS su s golemim elanom i strašću oblikovali prostor, u svakom smislu - ekonomskom i civilizacijskom - koji je čitavoj nacionalnoj zajednici služio kao uzor. Istina, ne bi dijelovi te zajednice, ma »ni mrtvi« tada to priznali, ali kad pogledamo s odmakom od trideset godina - golemi dio hrvatskog nacionalnog bića je danas upravo onakav kakvog je tada Istra propagirala. Kruna svega je dakako transgraničnost koja se definira pojmom »schengenski prostor«.

Na žalost, ma koliko bila dobra i napredna, svaka vlast koja se ne mijenja i ne osjeća opasnost da je konkurencija može smijeniti, postaje samodopadna, isključiva, totalitarna, bahata, brutalna po mogućnost napredovanja onih koji »nisu njihovi«. Negdje u to doba, mada dalo se to uočiti već s političkim preokretom nastalim 3. siječnja 2000. godine, Istra počinje skretati u klijentelizam, nepotizam, totalitarizam. Konačna presuda takvom ponašanju, kojeg je velik dio Istre osjetio i kroz slabljenje ekonomske moći, dogodila se na prošlim lokalnim izborima. Građani Pule na čelo grada dovode politički nepoznatog Zoričića nadajući se promijeni totalitarističke paradigme prema kojoj ako nisi »moj«, neprijatelj si. Dakako, poražene političke grupacije, a tu su najglasniji IDS i SDP, kao i uvijek površna medijska scena, koja je kao i obično u nekim svojim dijelovima i naglašeno politički i aktivistički obojena, od samog dolaska Zoričića udaraju svom snagom po njemu jer se usudio, drznuo svojim prijavljivanjem na kandidacijsku listu razbiti čudan, ali itekako za pojedince koji obnašaju vlast i njima bliske podobnike, dohodovni brak.

Promjene koje žele građani? One su nemoguće bez korjenitih, dramatičnih rekonstrukcija što uz ljudski faktor uvažavaju i tehnološku komponentu. Iako je Grad Pula s tek nešto više od 150 zaposlenika primjer jednog od najracionalnijih u Hrvatskoj - za usporedbu Grad Rijeka je 2019. godine imao 517 zaposlenih, danas oko pet posto manje što je i dalje užasavajuća brojka - potpuno je jasno da se do promjena koje je priželjkivala Ademi i do kvalitetnog i stručnog strukturiranja gradske uprave kao i do profesionalnog, odgovornog, propulzivnog vođenja grada ne može doći sve dok je priča postavljena na današnji način.

Većina naših gradova i sela, velike i male općine funkcioniraju po principu rodbinsko-političko-uhljebničkih struktura kojima je jedini cilj zadržati status quo i dakako - dobiti na sljedećim izborima. Pa zar mislite da će itko od 500 zaposlenih u Gradu Rijeci i njihovih obitelji glasati protiv vlasti koja se se ne mijenja već dulje od trideset godina? Pa nisu ludi! Kako god politički razmišljali, status quo je jamstvo »moja plaćica, moja slobodica« statusa koji jamči aktualna garnitura. To što se emiratskim, nažalost bez »pet dolara«, načinom organizacije gradova i županija, a dobar su za to primjer Istra i Primorsko-goranska županija, dovodi do zaostajanja, depopulacije i svekolikog propadanja - njih nije briga. Jedina je misao - neka potraje do odlaska u penziju.

Da je slušati Anju Ademi, gradovi bi bili organizacije koje u jednom dijelu formiraju demokratski, politički izabrani ljudi, dok bi s druge strane bilo nekoliko desetaka vrhunski profesionalci koji su između ostalog i - adekvatno nagrađeni. Kao što su to učinile i institucije čiji je opstanak ovisan o prihodima. Primjerice banke koje su stotine poslovnica pretvorile u - »George«, digitalno bankarenje. Isto bi to mogle učiniti i jedinice lokalne samouprave kao i županije, uz uvjet da prekvalifikacijom ili poticajnim samozapošljavanjem zbrinu sve prekobrojne. Ali ne, one to ne žele jer su ekstremno prenapuhane brojke zaposlenika u JLS-ima jedna od podloga - njihove nove izborne pobjede.

Sve dok nam je satnica rada premijera tek tri puta veća od one koju dobivaju studenti za rad u skladištima trgovačkih centara, keramičari za postavljanje 100 »kvadrata« pločica što iskusniji učine za tjedan dana, sve dok tu istu plaću dobiju bolji newyorški konobari odrade li mjesečno tri-četiri svadbe, sve dok... e vidite do tada će mladi i obrazovani iseljavati, a domovina propadati. Koliko god baš mi bili raj na Zemlji.

Korijen problema je ekstremno birokratizirani, uhljebničko-nepotistički sustav kojem je temelj u sustavu jedinica lokalne samouprave. Zbog čega je IDS toliko bučan nakon odlaska Ademi? Zbog privilegija i kontrole novca koji se poreznim putem slijevaju u taj grad. Tvrde u IDS-u: stotine njihovih bolji su od Zoričića. Čudno kako to narod nije prepoznao u svibnju 2021. I da se vrate, s ovakvim sustavom malo bi se što mijenjalo. Što tad? Ma nema problema, za takve stvari tu su Zagreb i državna vlast. Optuži ih, svi znamo da je država najveće zlo, krivac za sve. To što mi krademo, što zbog dobrih provizija dopuštamo infrastrukturni kaos - koga briga. Plaćica do penzije.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast