Ovako je to nekako išlo ovog tjedna: najprije su se u ponedjeljak u Sarajevu sastali čelnici stranaka koje čine vladajuću koaliciju u BiH i nakon toga javnosti ponudili krajnje pomirljive izjave. Svi su se čudom čudili jer je čelnik Republike Srpske Milorad Dodik reterirao, iako inače prijeti svim vrstama negiranja ustavno-pravnog poretka BiH te pokušajima da donošenjem posebnih zakona u parlamentu RS potkopa Ustavni sud BiH i autoritet visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta.

Naravno, to nije bilo slučajno, nego zato jer je već dugo pod pritiskom EU-a i međunarodne zajednice da ne dira u dajtonske postavke BiH.

A onda se dogodilo sljedeće: u utorak Dodik sjeda u helikopter, ne u vlasništvu njegovog RS-a, nego Vučićeve Republike Srbije, i bez najave hrvatskim vlastima, slijeće direkt u hrvatsku državnu rezidenciju na Hvaru gdje se, također bez najave, odmara hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Tu oni razgovaraju kako se to lijepo kaže »o međusobnim odnosima«, a onda helikopter ponovo uzlijeće i vraća se majčici Srbiji, da bi tamo Dodik na vojnom poligonu Pasuljanske livade zajedno sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem promatrao vježbu vojske Srbije. Zadovoljan je, kaže, stanjem srbijanske vojske koja može obraniti srpski narod, ma gdje bio.

Odlično! No, koja je tu uloga hrvatskog predsjednika? Iako je i ranije znao imati čudne goste, pa je tako prošle godine na kupanje vodio ni manje ni više nego mađarskog predsjednika vlade Viktora Orbana, a i sam je nedavno bio u RS na druženju na privatnom imanju Milorada Dodika, ovoga puta o posjetu predsjednika RS koji je imao karakter »radnog sastanka«, nije bila obaviještena hrvatska Vlada, ni MVP, a ni kontrola letenja koja je imala prijavu o slijetanju helikoptera u vlasništu Republike Srbije, ali nije imala informaciju da se u letjelici nalazi Milorad Dodik.

I tako dok mi mislimo da se predsjednik Milanović bezbrižno odmara na Hvaru, možda on zapravo igra neku veću međunarodnu ulogu. S jedne strane je pritisak EU-a i međunarodne zajednice na Dodika da popusti s tenzijama u BiH, a s druge strane tu je situacija s ratom u Ukrajini, gdje su Dodiku prijatelji ostali još samo Vladimir Putin, i naravno »matični« Aleksandar Vučić. Možda predsjednik Milanović ima neki top secret zadatak da posreduje između zapada i istoka, da drži balkansko bure baruta pod kontrolom, i odigra ulogu novog maršala Tita, stvarajući tampon- zonu »nesvrstanih« između Washingtona i Moskve.

No, malo je čudno da o tome ništa ne zna hrvatski premijer Andrej Plenković, koji se voli pohvaliti da je u stalnom kontaktu s čelnicima EU-a, ne samo Ursulom von der Leyen. Evo jučer ga je zvao i grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, baš mu se zahvalio na kanaderima koje je Hrvatska poslala. Valjda bi mu ti ljubazni ljudi, s kojima dnevno usko surađuje, prišapnuli da Milanović ima novu ulogu na globalnoj međunarodnoj sceni kao posrednik između dva svijeta.

Možda je tako. A možda samo predsjednik Milanović nastavlja voditi svoju nesvrstanu politiku, ali nesvrstanu u odnosu na ostatak hrvatskih vlasti, a ne u odnosu na vanjske centre moći. Malo je čudno da baš nitko ne zna čime se on to točno bavi, kad ugošćuje izolirane i marginalizirane čelnike poput Dodika ili Orbana. Pritom on tvrdi da MUP jest bio obaviješten, što je važno jer je ovdje riječ o prelasku šengenske granice koju Dodik ne može samo tako prelaziti. A onda hrvatska kontrola leta demantira šefa države i navodi kako je helikopter bio civilni, i kako su službena tijela Republike Srpske i Srbije u potpunosti izigrala službena tijela RH jer su državnu letjelicu prijavili kao najobičniju civilnu. Znači li to da se nešto željelo sakriti? I dalje ne znamo zašto je Dodikov posjet bio toliko važan da se morao hitno odviti dok je šef države na godišnjem odmoru, što je to što nije moglo čekati.

U svakom slučaju, postoji jedan problem - hrvatska vanjska politika nije nesvrstana u odnosu prema zapadu i istoku, prema ratu u Ukrajini i aktualnim međunarodnim zbivanjima. Itekako je svrstana. Stoga se uvijek vraćamo na isto pitanje, čiju zapravo vanjsku politiku vodi predsjednik Milanović.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast