PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO
Grbinova potonula vladavina. Ostao je car sam u donjem rublju. Stranka s jednim članom
Peđa Grbin / Helena Mostarkić Gobbo
Kada je prije točno godinu dana preuzeo vodstvo najveće oporbene stranke u Republici Hrvatskoj, Peđa Grbin vjerojatno nije sanjario o nekoliko paralelnih, pa i sasvim novih karijera u SDP-u. Međutim, izgradio ih je. Nije postao samo predsjednik stranke, već i njezin raščlanjivač, mrvitelj, mrtvozornik i na kraju ukopnik. Kako inače drukčije objasniti ovaj posljednji čavao u lijes Socijaldemokratske partije kakvu smo nekada poznavali, a koji je zabio upravo on?
Predstava u dva čina
Izbacujući iz redova stranke svakoga tko nije njegov istomišljenik, miljenik, ili jednostavno osoba po njegovom ukusu, povukao je potez nedostojan svakog vođe skupine koja se naziva demokratskom. Djelovanje Peđe Grbina s vrha i unutar SDP-a sve je samo ne demokratsko. Pokazivao je to mnogo puta, ali konačno dokazao predstavom u dva čina kojom je želio istaknuti svu svoju moć koju je tada posjedovao.
Prvi čin drame SDP-a odigrao se još u srpnju ove godine kada je iz članstva stranke izbačeno četvero zastupnika. Dramski nastavak uslijedio je ovog četvrtka, a tada je dirigent Grbin mahnuo svojom palicom prema još sedmero neposlušnih članova i pokazao im izlazna vrata. No, skupini koja na političkoj pozornici nije htjela nositi masku po Grbinovom kroju, nije trebalo dugo da uzvrati. Jučer ujutro su osnovali novi Klub zastupnika. Nije nemoguće, dapače, vrlo je izgledno da će im se pridružiti još neki članovi stranke koja, zapravo, to više nije. Barem ne u formi, idejama i stavovima kakve je zasadio Ivica Račan, a nastavili njegovi bliski suradnici i sljedbenici.
Grbinovom prethodniku Davoru Bernardiću brojni politički analitičari zamjerali su nedostatak čvrstine i karizme, jer politika na Balkanu ne trpi osobe sa statusom dobrog dečka iz susjedstva. Da bi netko o(p)stao na političkoj sceni u Hrvata, pogotovo na tronovskim mjestima, jedan od glavnih uvjeta je poprilična doza samoljublja, pa i bahatosti. Na taj način vođe stranaka osiguravaju bespogovornu pokornost svojih podanika, a time se njihovi autoriteti ne dovode u pitanje. Nemoguće je da Peđa Grbin nije ostao iznenađen vidjevši da u redovima svojih "sljedbenika" itekako ima ljudi čvrstih stavova i mišljenja koje su (bili) spremni braniti i po cijenu izbacivanja iz stranke. Štoviše, neki od onih koji su osjetili Peđin bijes bili su jedni od prvih članova SDP-a, ljudi koji su praktički bili zaštitno lice stranke još onih godina kada je Grbin mogao o politici tek samo sanjati. Ipak, otvoreno su pokazali što misle o svom stranačkom šefu i smjeru kojim vodi partiju. A to je prema dnu.
Utopljenik na otvorenom moru
Čini se da su to vidjeli svi osim glavnog lika. Jer ono što je Peđa Grbin napravio SDP-u jednako je vreći teškog kamenja koju bi netko bacio u naručje utopljeniku i to nasred otvorenog mora. To je evidentno svima, pa i Grbinu koji je, čini se, odlučio biti car u novome ruhu. Jer, ako nije spreman pogledati se u zrcalo i priznati da je car samo u donjem rublju, ostat će stranka s jednim članom i to upravo onim u zrcalu.
Privatiziranje stranke koja se smatra demokratskom nedopustivo je, zatire svaku slobodu i pravo njezinih članova, a Peđa Grbin je činio upravo to i time SDP doveo do ruba provalije pa i gurnuvši ga u bezdan. Nekolicina članova koja mu nije željela biti slugama izbjegla je upasti u rupu bez dna i skupila posljednje komadiće prepoznatljivosti i preostale časti stranke koja je Grbinu od početka jednostavno bila prevelik zalogaj s kojim se, dokazano, nije znao nositi. Dramatične zaplete i rasplete vlastitog scenarija konačno je priveo kraju, sam nazvavši ovo potonuće SDP-a "situacijom koja je predugo zabavljala medije i hrvatsku javnost".
No, pritom se prevario. Bila je ovo nimalo zabavna politička epizoda, s tužnim krajem koji je zorno prikazao kako završavaju i najveći politički akteri poput SDP-a vođeni isključivo samovoljom pojedinca koji je zbog vlastitog egoizma izgubio kompas.
Ovakvo potonuće najveće hrvatske oporbene stranke svakako otvara niz pitanja koja će se slagati kao biseri na ogrlici. Jedno od njih je hoće li novonastali klub oponenata Peđe Grbina stvoriti novi-stari SDP, osnovan ili obnovljen na temeljima Račanovih vizija. Nakon što nekadašnjem premijeru, a sada predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću istekne predsjednički mandat, koliko će morati biti velika njegova metla da bi počistila ono što će od postojećeg SDP-a ostati? Ako ostanu samo mrvice, ili - što je izglednije - tek prašina, hoće li Milanović samo otvoriti vrata na Iblerovom trgu i otpuhnuti sjećanje na dobra stara vremena socijaldemokracije u Hrvatskoj, ili će samo elegantno došetati u novi klub, u kojemu sjede ljudi s idejama njegovog bivšeg šefa na čije je mjesto i sam davno zasjeo?
Klerikalna karijera
Odgovore na ova pitanja možda nećemo dugo čekati, jer SDP koji smo nekada poznavali apsolutno više ne postoji, čak ni u tragovima. A među novim karijerama Peđi Grbinu preostaje i ona klerikalna. Barem na onoliko minuta koliko je potrebno da se nad grobom njegovog SDP-a netko dostojno pomoli.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
