Postalo je uobičajeno kad igra Hrvatska da se javi Boro Angelovski. Jedan iz stare garde Puležana, s kojim se znam preko 40 godina. Boro je bio veliki prijatelj Serđa Blažića Đosera, čovjek od povjerenja i Akija Rahimovskog, prijatelj Tife Vojičića, što će zorno ukazivati na rockerski đir. Boro je i strastveno oduvijek volio nogomet. Nekad je branio, pa je sudio, da bi potom sudjelovao u raznim organizacijama sportskih događanja. Voli Pulu i njene kvartove, voli ljude koji, prije svega, šire pozitivu u gradu na sedam brežuljaka.

Više godine povezao je te svoje životne ere i aktere, pa puno truda i vremena posvećuje djeci Down centra Pula. Koristeći veze iz svijeta nogometa i estrade, omogućuje im susrete s reprezentativcima, druženje sa slavnim akterima nogometa i glazbe, znajući dobro koliko to znači djeci DC-a. Uz to, inicirao je osnivanje Udruge pulskih velikana, uz naslov Mate Parlov-Serđo Blažić Đoser- Branko Črnac Tusta, kroz koju održavaju memoriju na te slavne nam aktere pulske povijesti i zbilje. Sve to i uz humanitarne aktivnosti usmjerene onima kojima je to najpotrebnije.

Lazo i SPL

Milovan Lazendić Lazo je nekoć bio igrač (i) Istre. Lazo je oduvijek bio intelektualan tip i fakultetsko obrazovanje bilo mu je logika želja i napredovanja. S diplomom kineziologa postao je dio obrazovne struke (Škola za odgoj i obrazovanje), ali je nakon aktivnog igranja ostao dio nogometnog svijeta. Profesor Lazendić je i trener, ali i učitelj, pedagog, koji u svom poslu, čini mi se očitim, nije težio glamuru i velikim pričama. On se posvetio doslovnom sportskom i inom odgajanju onih skupina djece s kojima treba biti izuzetno stručan, imati osjećaj za prenošenje znanja i temeljnih vrijednosti, i jako puno strpljenja. Lazendić je zato angažiran u Istri 1961 za rad s predškolskom djecom (početnica) te djecom s poteškoćama u razvoju. I to mu, kako ukazuju najupućeniji i najbliži, baš sjajno ide. Uz značajnu pomoć suradnika Arona Xhemajlija.

Njegova ekipa, Istra 1961, bila je prošlog tjedna sudionik 17. izdanja Special Power League, koja je održana u Medulinu. Kako su prenijeli organizatori, bilo je to još jedno "fantastično izdanje SPL-a". "Odlična ekipa, vrhunska zabava i PUNO SRETNE DJECE obilježili su posljednje ovogodišnje izdanje lige. Zahvalili su se našim pobjednicima iz Škole za odgoj i obrazovanje Pula, Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark, Pogleda - udruge za autizam Rijeka 21, Sportske udruge Veliko srce i Udruge Sindrom Down 21 Split - na predivnim trenucima i druženju".

Uz Istru sudjelovali su Rijeka, Osijek, Hajduk, Sloga Čakovec i Slaven Belupo! Dakako da treba naglasiti, i nikad se ne umoriti zahvaljivati roditeljima, trenerima, voditeljima i svima ostalim koji brinu o svemu, "igraju" s djecom i kroz podršku s tribina, navijaju i druže se svi zajedno.

Koliko li samo besprizornih negativaca i banalnih događanja dobiva na javnom odjeku, a ovakvi iznimno važni društveni angažmani ostaju u sjeni jer nisu, šta li, glamur ili trendy? Ovaj i ovakvi projekti temeljeni su na realnostima da djeca s teškoćama u razvoju, od 9 do 17 godina, nisu dovoljno uključena u programe rekreativnih aktivnosti. Ovako im se pomaže, konkretno i poželjno, kako bi poboljšali zdravlje, bili psihološki osnaženi i posljedično ojačani u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Uključivanje poznatih imena sporta i glazbe samo je dodatni poticaj i djeci da se što više njih priključi aktivnostima, ali je i velika podrška roditeljima, organizatorima, ali i senzibiliziranju javnosti. U takvom ozračju sve se aktivnosti i organizacija lakše odrade, a što je manje teškoća u organizaciji, to je više energije, sreće i osmijeha u provedbi. Svima koji u tome sudjeluju, svaka čast!

Perković i Beljo

Ovom prilikom na poprište sportskih događanja došli su "naši" iz Under 21 reprezentacije. Izbornik Igor Bišćan, koji već odavno ima poveznicu s našim gradom, još iz vremena kada mu je brat Hrvoje bio član Istre sredinom 1990-tih. U Puli je Bišćanu, kao treneru, vrlo ugodno. S Rijekom je u finalu kupa (2019.) svladao Dinamo i slavio ne baš očekivani trofej. S mladom reprezentacijom je ostvario praktično dva plasmana na EURO upravo s "Drosine". Sada je za dvije prijateljske utakmice opet odabrao Pulu, a u svoju osvježenu selekciju, koja će ići na Europsko prvenstvo, uvrstio je i našeg Maura Perkovića. Puležan od glave do pete, zeleno-žuti DNK, još tinejdžer koji gotovo tri sezone igra Prvu HNL. Perković napreduje iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu, procesuirao je neke mušice mladenačkog nogometa i sazrijeva. Znano je da ga prate skauti iz inozemstva, i neće proći dugo vremena da će upisati, gotovo sigurno, najveći transfer iz pulskog u inozemni nogomet. Možda će proći jako malo vremena do toga. Uz našeg Maura uveličati manifestaciju djeci i njihovim roditeljima i trenerima, voditeljima i prijateljima, bio je još jedan "naš". Dion Drena Beljo, koji u svakoj prilici ističe da ga je Istra 1961 lansirala u nogometnu orbitu, a Pula zadužila povjerenjem i pažnjom za sva vremena. Beljo je u Osijeku, ali pouzdane su informacije da bi već u siječnju trebao u inozemstvo. Tim prije što u Osijeku žele i trebaju milijunske ulazne transfere nakon što su vlasnici (Mađari) godinama ubrizgavali 90 posto proračuna, te još investirali 50-60 milijuna eura u novi stadion i kamp.

Žele ga brojni klubovi srednjeg staleža, što znači da bi transfer Belje trebao doseći između 4 i 6 milijuna eura. Ukoliko se to dogodi u siječnju, a već postoje konkretni pregovori, Istra 1961 inkasirat će između 400 i 700 tisuća za 10 posto koliko joj po ugovoru pripada. Dobra injekcija i za pulski mercato, koji se u uredima "Drosine", gdje stoluje Saša Bjelanović, već priprema.

U doba kad se još jedna lijepa pulska priča, europskog štiha, događa u Domu sportova koji nosi ime najvećeg, Mate Parlova, baš je lijepo navoditi slijed pozitive na našim brežuljcima. Futsal Pula živi svoje "snove", igra s najjačima u Europi, ravnopravno, a njeni dečki su i dio reprezentacije Hrvatske. Kao što su i brojni dečki iz Akademije Istre 1961. Nekako to sve ide kao u zoni normale, iako se do prije koju godinu grintalo kako u Puli nikad nogometa(ša), jer eto ovdašnja su djeca lijena, spora, komotna, nemaju gladi za borbu, fizikalija kao i drugdje… Koliko lažnih mitova. Uostalom, tepali su nam da smo slijepo crijevo po svim razinama, a eto naša Puležanka Maja Šabić briljira u Masterchefu, Puležan Marco Cuccurin je pobijedio u showu Zvijezde pjevaju, naši su turistički znalci Žgomba, Ostojić i drugi na čelnim pozicijama u pojedinim nacionalnim resorima, naša bolnica (nova!), kažu ima mnoštvo opreme koje nemaju ni bogatiji (moćniji) centri u Hrvatskoj, a i liječnici su sve istaknutiji i pozivani širom bivše države. Naravno da ima u Puli negativnosti, itekako, ali virtualno se stvara kontinuirani, često ciljano interesni dojam da je to prevladavajuća zbilja ovog drevnog, ali uspješnog grada. Objavljeno je da je po ekonomskom pitanju među pet najboljih u Hrvatskoj. Možda je to nekome malo i beznačajno, ali je realnost da je to tako.

Pulski mladi lavovi

Naposljetku, svjetsko nogometno prvenstvo u Katru. Donedavno bio sam putnik na svakom EP-u i Mundijalu, ali vrijeme je za mlađe bilo uvijek logična i poželjna prednost. Stariji se zasite, ponestane elana i motivacije, a raditi na velikom turniru, znaju koji su to okusili, doslovno je i fizički težak posao, ne samo reporterski. Ono što me iznimno raduje to je da mladi pulski novinari, iznimno nadareni, potvrđuju svoja napredovanja i uspješnost. Dameo Ramić Kovačić, ragazzo s Monte Grandea, nakon što se etablirao kao radio reporter, odabran je da bude dio HTV komentatora iz Katra. Mislim da je prvi Puležan kojem je to pošlo za rukom (glasom) i svaka mu čast. Njegov vrijedni otac, koji je maštao da "mali" bude uz njega (brend Tivoli…), treba biti ponosan na to kako Dameo izrasta u reporterskom smislu. Kao što profesor Dameo (diplomirao geografiju) zaslužuje respekt jer je odabrao izlaz iz zone komfora kod kuće, te se zbog strasti za novinarstvo upustio u borbu unutar profesije koja je neizvjesna i po mnogočemu egzistencijalno komplicirana.

Sličnu matricu priče koristim i za drugog mladog lava pulskog novinarstva, Marka Percana. Koji je iz akademske mu obitelji (mama Elda akademska glazbenica, otac Anton arhitekt, sestra Ana diplomirana novinarka), zaljubljenik mora i nogometa, a koji je između profesionalnog statusa glasnogovornika Istre 1961 odabrao novinarski poziv na HRT-u. Marko Percan trebao je ići u Katar, kao pulski "Mahmuljin", to jest vrsni autor reportaža. Nisu mu dali neki drugi urednici jer ga žele u svom resoru, što znači da ima već veliki respekt u Kući. Nije čudno jer je briljirao u ratnim reporterskim javljanjima iz Ukrajine i okolnih zemalja. Kao što je iznimno zanimljiv i posve nekonvencionalan u javljanjima iz Istre, informativno i reportažno. Marko i Dameo, između ostalih, zaslužuju veliki respekt jer se probijaju u vrlo teškoj konkurenciji "ekipe iz Zagreba", što je osobito zahtjevno. No, iskorak su učinili i dodatno su osnažili naš brend, Pulu. Između ostalog i time što se izražavaju književnim jezikom, kvalitetnom dikcijom i ne odaju, još manje nameću, glasovni odjek svog zavičaja. Širiti dobre energije o svom gradu može se na puno boljih i manje populističkih načina. Kao što čine oni sada, kao i svi akteri ove infuzije pozitivne energije sa sedam brežuljaka.

Povezane vijesti

• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Puljanka Maja Šabić prošla u popularno natjecanje! UPRAVO JE DOBILA PREGAČU MASTERCHEFA
• Puljanka Maja Šabić u Masterchefu impresionirala žiri u pripremi jela iz studentskih dana. Evo što je rekao chef Melkior Bašić