KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA
Portal Index.hr dodijelio Glasu Istre zlatnu medalju za čmarenje Milanoviću! Hvala dragim kolegama na nagradi
Poklonjenom konju se ne gleda u zube, pa bila to i indexova nagrada. Korektni kakvi jesmo, ovih dana poslat ćemo tročlanu delegaciju koja će preuzeti mali kipić, a predsjednika ćemo zamoliti da svima opiše taj teško opisiv osjećaj kad mu se Glas Istre i ja kao glavni urednik uvlačimo u rit
Bilo je samo pitanje vremena kad ćemo se, kao sadržajem i grafikom redizajnirani Glas Istre, izvući iz lokalnih okvira i na nacionalnoj razini pozicionirati na prvo mjesto u nekoj od prestižnih novinarskih kategorija. Kad nešto toliko priželjkuješ, to ti se i dogodi. Nismo očekivali da će nagrada doći tako brzo, ali nas je srećom dobro posralo, i to prije svega zahvaljujući moćnom i utjecajnom portalu Index. On nam je dodijelio status laureata. Znate kako ono ide kad uzbuđeno primate nagradu pa se krenete zahvaljivati svima oko sebe iz prvog, drugog i trećeg koncentričnog kruga vašeg života… Dakle: „Zahvaljujemo se roditeljima, kumovima i prijateljima, a nakon njih i dragim kolegama s Indexa što su nas, kao prve i najbolje, prepoznali u jednoj teškoj i izazovnoj disciplini. Hvala im na nagradi. Ona će u našim srcima zauzimati važno mjesto“.
Dragi čitatelji, zaslužujete objašnjenje kako smo se dokopali te nagrade koja suncem obasjava našu malu i ponosnu redakciju. Radi se o tome da je portal Index prekjučer objavio da je započelo medijsko uvlačenje u guzicu izabranog predsjednika Zorana Milanovića. Prema tumačenju njihovog ocjenjivačkog suda, sastavljenog od ljudi koji su osvajali slične nagrade onoj nama dodijeljenoj, spomenuto medijsko uvlačenje u predsjednikovu guzicu otvorio je upravo naš list, Glas Istre. Odmah smo si, tvrde nadalje na Indexu, osigurali startnu prednost u onome što će zasigurno biti uzbudljivo natjecanje koje završava u nečijoj guzici, ovog puta predsjednikovoj. I onda malo iznenađenje. Ne čekajući druge natjecatelje Index nam je, očito pod jakim dojmom, dodijelio laskavu titulu pobjednika u uvlačenju u Milanovićevu guzicu! Zlatnu medalju, prvu u dugoj povijesti Glasa Istre! Hvala kolege, hvala, bravo. Svojima u redakciji uporno govorim – samo se uvlačimo, svima i svugdje kao što to i radimo, i vidjet ćete, dobit ćemo neku od tih nagrada. I bi tako! Trud se isplatio. Prvi smo!
Dajte nam i kipić!
Pravo je indexovaca da pišu što žele. Kao i da dodjeljuju nagrade po vlastitim kriterijima. Poklonjenom konju se ne gleda u zube, pa bila to i indexova nagrada. Korektni kakvi jesmo, ovih dana poslat ćemo tročlanu delegaciju koja će preuzeti mali kipić, a predsjednika ćemo zamoliti da svima opiše taj teško opisiv osjećaj kad mu se Glas Istre i ja kao glavni urednik uvlačimo u rit. E sad, drugo je pitanje koliko je nečiji zaključak o mojem uvlačenju u guzicu predsjednika Milanovića logično posložen. Možda je inzistiranje tog portala na rektalnom sljubljivanju medija i političara posljedica njihovog fetišiziranja tuđih guzica. Svatko se, budimo realni, pretjerano pali na neki dio tuđeg tijela. Indexovcima je guzica omiljena. Ok, ni prvi ni zadnji koji se pale na mjesto gdje izgaraju plinovi motora. A sad, dosta zajebancije. 'Ajmo vidjeti što je to cijenjene kolege tooooliko uzbudilo.
Prvi dan nakon izbora kao glavni urednik Glasa Istre objavio sam tekst o novom predsjedniku. Naslov je glasio: „Zoran Milanović je moderan, pošten, nekorumpiran političar i državnik Tuđmanovog kova“. Sa svim pravom da o istom događaju ili istoj osobi apsolutno ne dijelimo ni isto ni slično mišljenje, Index je to doživio kao uvlačenje par excellence. Ono, čmarimo se Milanoviću, od svih medija upravo mi mu prvi i nježno ulazimo u intimni prostor stvarajući tako ugodu predsjednikovoj guzici, a od njega, zauzvrat i po logici, očekujemo i tražimo… Što? Pare? Mjesto u avionu za novinara Glasa Istre kad predsjednik bude negdje putovao? Privilegiran položaj u predsjednikovom uredu i aktivno sudjelovanje u dvorskim intrigama i spletkama? Status kakav drugi nemaju? Obiteljska druženja i posjećivanja na dječjim rođendanima? Preusmjeravanje predsjednikovih prijatelja s jakim oglašavačkim potencijalom prema Glasu Istre kao protučinidbu za prekomjerno i virtuozno uvlačenje u guzicu?
Takvo razmišljanje podrazumijeva da se netko, Glas Istre, nekome, predsjedniku Milanoviću, patetično i jeftino uvaljuje očekujući zauzvrat uslugu ili privilegiju u nekom obliku. Na žalost kolega iz Indexa, mi od Milanovića ne očekujemo ništa od svega toga. Ništa nam ne treba. Ništa ne pitamo. Novca imamo dovoljno. A da ga i nemamo, ne bavimo se afirmativnim pisanjem da bi do njega došli. Možda to neki drugi rade, mi ne, štogod čaršija pričala o tome.
Zlato imamo, idemo dalje
Pozitivan tekst o Milanoviću, novom hrvatskom predsjedniku, napisao sam iz uvjerenja i zato što želim vjerovati u njegovu politiku. Ne, naravno, u potpunosti, ima tu ohoho tema gdje se ne bih s njime složio, ali, generalno, dovoljno je podudarnih točaka da kao glavni urednik, više ili manje subjektivno, izložim svoje pozitivne stavove. Moje je mišljenje da je riječ o intelektualcu i modernom političaru koji zastupa moderne stavove. Moje je mišljenje, što je očito jako razgnjevilo kolege s Indexa, da je Milanović pošten čovjek i nekorumpiran političar. Ne razumijem zašto se to ne bi naglasilo kad kod svakog drugog političara primjećujemo iritantan nesklad primanja i imovine. Moje je mišljenje da predsjednik Milanović i njegova supruga žive sređenim građanskim životom, ne razmeću se, a statusno im je važnije znanje nego status bankovnog računa. Nego, što bi trebali pisati o Zoranu i Sanji Milanović? Da izmislimo kako ona nosi skupe bundice od nerca i torbice od milju eura, a on svakodnevno mijenja satove iz bogate kolekcije koju je stekao nelegalnim radom i lopovlukom? Da izmislimo kako se Milanovići ubijaju na opskurnim rođendanskim proslavama, valjaju po podu na narodnjacima i potežu bijele lajne? Zar da se odmah nakon izborne noći upuštamo u analize svih predsjednikovih slabosti za čije ćemo elaboriranje imati vremena punih pet godina? Ili ćemo, za prvi tekst nakon predsjedničkih izbora kao festivala demokracije, pokušati izvući nešto afirmativno i pozitivno? Zašto ne bi napisali da od njega očekujemo da relaksira atmosferu u društvu, pametno odradi svoj mandat i učini Hrvatsku u okviru svojih sposobnosti i ovlasti još boljim mjestom za život? Zašto Indexu to sve smeta i nije baš jasno. No dobro, kolege imaju pravo na svoje mišljenje, pa bilo ono, naravno, i dijametralno suprotno onome koje ja zastupam. Prva nagrada koju su nam dodijelili naše je prvo zlato. To se pamti. Hvala.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
