PIŠE DUŠKA PALIBRK
Jeftino hrvatsko zdravstvo
Nekad je samo na porečkoj rivijeri bilo devet turističkih ambulanti. U svakom većem turističkom i hotelskom naselju i kampu od Vrsara do tarske Lanterne porečki je Dom zdravlja imao svoj liječnički tim, angažiran da tijekom sezone bude gostima nadohvat. I u banalnim situacijama kao što je ubod ježinca, i kod sunčanice, prehlade, alergija, sve do ozbiljnih zdravstvenih povreda i oboljenja koji izravno ugrožavaju život. Sada je takvih turističkih ordinacija u čitavoj Istri - četiri!
Pod krovom Istarskih domova zdravlja po jedna ambulanta radi u Puli, Rovinju, Poreču i Labinu, dok je Umag ove godine otpao radi kroničnog nedostatka medicinskih sestara.
Broj turista, unatoč ovosezonskih jadikovkama, u stalnom je porastu, kao i broj zvjezdica na smještajnim objektima pa i čitavim destinacijama. Specijalizirana zdravstvena zaštita turista, očigledno, to ne prati, unatoč stidljivim iskoracima turističkih kompanija koje se okreću privatnoj inicijativi, kao što je nedavno Valamar ugostio privatnu ambulantu za svoje turiste na rabačkoj rivijeri. U Turskoj, s kojom se tako volimo uspoređivati, da bi dobili pet zvjezdica, hoteli moraju pod svojim krovom imati liječničku ambulantu. Dovesti liječnika gostu, ne obrnuto.
Do prije šest godina HZZO je domovima zdravlja plaćao usluge pružene u turističkim ordinacijama, a turističke kompanije osiguravale su prostor i opremu, sezonski smještaj i prehranu za doktora i sestru. Zajedničkim snagama, javno-privatnim partnerstvom, kako se to danas voli nazivati, osiguravala se pravovremena i kvalitetna zdravstvena zaštita turista koji usred sezone udvostruče broj žitelja (i) na Poluotoku. Turistima je oduvijek ta usluga naplaćivana. Pa i sada kada vlasnici zdravstvene EU-iskaznice imaju pravo na besplatno liječenje u svim javnim ustanovama u Hrvatskoj, puno se toga naplati preko putnih i privatnih zdravstvenih osiguranja. Problem je, međutim, niska cijena usluga u hrvatskom javnom zdravstvu.
U pravu na tzv. besplatnu medicinsku pomoć svi su EU-građani u Hrvatskoj izjednačeni s hrvatskim osiguranicima. Jednako ih, međutim, i koštaju te medicinske usluge, što znači da ih zapadni Europljanin u Hrvatskoj plati barem upola manje nego u svojoj zemlji. Prema HZZO-ovom cjeniku, pregled obiteljskog liječnika u Hrvatskoj košta 55 kuna, a Nijemcu bi bilo jeftino da je i dvostruko toliko. Ultrazvuk abdomena u hrvatskoj bolnici vrijedi 100 kuna, dok ista specijalistička pretraga u privatnoj ordinaciji stoji 300-400 kuna. Nerealne su one prve, cijene u našem javnom zdravstvu, prvenstveno stoga što ne uključuju amortizaciju. Nema u toj cijeni ni troška servisiranja medicinskih uređaja, održavanja prostora… S amortizacijom 30-40 posto bi porasla vrijednost medicinskih usluga liječnika i medicinskog osoblja u našim bolnicama i domovima zdravlja.
Sustav je to koji također na svojim leđima nosi i turističku sezonu, da ne kažemo godinu. Uvijek s istim ograničenim resursima, i u novcu, i u kadrovima, opremi i prostoru. A ovisi isključivo o 23 milijarde kuna koje se godišnje skupe u kasi HZZO-a, izdvajanjem doprinosa za zdravstvo iz plaća svih zaposlenih u zemlji. Bilo bi bolje kada bi se u financiranje zdravstvene sigurnosti naših turista više uključili i hotelijeri i turističke zajednice, i javni i privatni turistički sektor, kao i lokalna samouprava. Svi koji inkasiraju od turizma. Jer, nema danas konkurentne turističke zemlje bez visoko podignute ljestvice sigurnosti gostiju što uključuje i zdravstvenu sigurnost.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
