(Foto Davor Kovačević/Patrik Macek/Pixsell)
Naravno da ova saborska rasprava o njegovom nepovjerenju neće dovesti do smjene Andreja Plenkovića. To je bilo jasno svima, i vladajućim i oporbenim zastupnicima još od dana kad je SDP najavio prikupljanje potpisa, a nakon uhićenja Vilija Beroša. Ovakve se inicijative nikada, osim u zaista rijetkim situacijama, i ne poduzimaju s namjerom da uspiju. Jer unaprijed je ionako jasno da uspjeti neće. Glavna je namjera njihovih inicijatora u tome da se kroz parlamentarnu raspravu, koja najčešće zna potrajati cijeli dan, ponekad i do sitnih sati sljedećeg dana, pokuša poslati politička poruka svojim i neodlučnim biračima da su vladajući gadno zastranili.
Neposredan povod za ovu najnoviju oporbenu inicijativu bilo je uhićenje ministra zdravstva, šefa HZZO-a u Krapini, nekoliko uglednih liječnika i jednog živopisnog, ali očito sposobnog poslovnog čovjeka iz Srbije. Afera je fakat jako sočna, posebno poruke među glavnim akterima čije su dosadašnje aktivnosti i njihove posljedice itekako poznate domaćoj javnosti. I naravno da nema ništa logičnije za oporbu nego pokušati izvući što više političke koristi za sebe i nanijeti što više štete HDZ-u.
Svatko bi to napravio da se našao na mjestu SDP-a. Posebno kada je do predsjedničkih izbora manje od mjesec dana. Istina, kandidat SDP-a je u ovom trenutku veliki favorit, ali zašto ne pokušati podebljati tu prednost još jednom saborskom raspravom koja će se baviti Vladom čiji je viđeniji ministar tako spektakularno završio onkraj brave. Sve to, dakle, ima svoju logiku. Namjera je očigledna i legitimna. Svatko bi na njihovom mjestu napravio potpuno istu stvar.
Međutim, sasvim je drugo pitanje koliku su političku korist oporbenjaci uspjeli ostvariti za sebe. Po svemu sudeći, jako malu ili nikakvu. I u prošlom saborskom sazivu bilo je više od desetak ovakvih inicijativa za iskazivanje nepovjerenja Vladi Andreja Plenkovića ili nekom od njegovih ministara. Bilo je tu afera koje su financijski bile puno teže od ove Beroševe. Ali pokazalo se poslije da oporba nije previše profitirala od svih tih silnih cjelodnevnih rasprava. Da je tome tako, vidjelo se i u travnju kada je HDZ četvrti put zaredom pobijedio na parlamentarnim izborima.
Ono što su jučer pokazali oporba i njeni čelnici ukazuje na to da bi, ako nastave s ovakvom taktikom, sličan ishod mogao biti i 2028.. Naprosto, nakon ove rasprave oporba neće nimalo ojačati svoj rejting. Niti će se HDZ-ov umanjiti. Stari način izlaganja koji neki oporbeni zastupnici upražnjavaju već godinama, u nekim slučajevima moglo bi se govoriti čak i o egzibicionizmu, naprosto ne daje rezultate. Ali se ipak i dalje gura, moguće i zbog želje za osobnom promocijom nekih oporbenih zastupnika. Naravno, nisu briljirali ni zastupnici vladajuće većine.
Daleko od toga. I oni su se ponavljali, iznosili često nesuvisle argumente, i, općenito govoreći, nisu se nimalo proslavili. Niti je njihova djelatnost na bilo koji način povećala rejting HDZ-a. Ali stvar je u tome da je, nogometnim rječnikom rečeno, njima bilo sasvim dovoljno odigrati i neriješeno. I oni su u tome bez nekih velikih problema i uspjeli. Sljedeće mjerenje raspoloženja birača neće nakon ove saborske sesije pokazati bilo kakve značajne promjene. Što će praktično predstavljati poraz oporbe.
Uglavnom, SDP definitivno mora nešto promijeniti u svojim politikama. I što je još važnije u njihovom prezentiranju. Ako se to ne dogodi ili ako HDZ u sljedeće četiri godine politički ne uništi samog sebe, ovakav SDP je za to očito nesposoban, i parlamentarni izbori u 2028. mogli bi imati isti ishod kao i oni održani ove godine. Kao, uostalom, i oni održani 2015., 2016. i 2020. Peti poraz za redom na parlamentarnim izborima zaista bi mogao ugroziti i same temelje SDP-a.
Dobra je stvar za SDP da je do izbora četiri godine. Novo vodstvo, dakle, ima sasvim dovoljno vremena da stvari promijeni na bolje. Njihov kandidat na predsjedničkim izborima i dalje je favorit, a prvi veliki test će imati na lokalnim izborima u proljeće sljedeće godine. Nešto se mijenjati mora. Isto vrijedi i za Možemo!, ali oni su ipak regionalna zagrebačka stranka. Od SDP-a se ipak očekuje puno više. Ovu su priliku, čini se, propustili.