Ivan Turudić opet je u središtu političke bure. Bio je glavna zvijezda jučerašnje sjednice saborskog Odbora za pravosuđe na kojoj je DORH, institucija kojoj je na čelu, bio glavna tema. I opet se ponašao kao da je političar, a ne pravosudni djelatnik.

Pogriješio je možda u cijeloj priči i sam Nikola Grmoja. Naime, ovaj njegov jučerašnji okršaj s Turudićem jako je sličio na onaj koji je prije par mjeseci imao s Velimirom Bujancem u emisiji Bujica. A taj se sastojao od sat vremena neprestanih upadanja u riječ i izmjena što lakših što težih uvreda. Iz čega netko tko prije gledanja nije bio zauzeo stranu, nije ni nakon toga mogao steći jasan dojam tko je od njih dvojice imao jaču argumentaciju.

Naprosto se radilo o svađi iz koje netko posve neupućen nije mogao donijeti nikakav valjani zaključak. Tako je bilo i jučer. Neutralni promatrač, netko tko je recimo nekim čudom jučer na internetu odgledao cijeli Grmojin dvoboj s Turudićem, nije mogao zaključiti baš ništa o tome tko je od njih dvojice bliži istini. Naprosto su se svi argumenti izgubili u nečemu što je opet više sličilo na svađu nego na raspravu i razmjenu mišljenja na jednom parlamentarnom odboru. Pitanje je veliko je li Grmoja uspio pridobiti neke nove buduće glasače za sebe i svoju stranku. Vrijedi to i za neke druge oporbene zastupnike.

S druge pak strane Turudić je opet bio… Turudić. On s pravom traži da se na sjednici Odbora poštuje institucija glavnog državnog odvjetnika. Međutim, istovremeno on sam baš i ne poštuje previše instituciju predsjednika jednog parlamentarnog odbora. Turudić nije političar pa zbog toga neće imati nikakve političke štete. Ali šteta zbog takvog ponašanja nastaje za instituciju kojoj je na čelu. Prvi čovjek DORH-a ne bi smio biti osoba koja ulazi u političku raspravu. Posebno ne ovakvu. Ako ima nešto protiv načina na koji oporba govori o njemu, to se može drukčije reći.

I što je jučer bilo najvažnije, Turudić ne bi smio samo tako prijeći preko činjenice da su dva uhićenika, inače viđeniji članovi vladajuće stranke, dala ostavku na svoju dužnost na način da je između ostavke i uhićenja prošlo tako malo vremena. To ne može biti slučajno. Da je to napravio samo jedan od njih, neke bi se obrve možda i podigle. Postavljala bi se neka pitanja i tražila objašnjenja. Ali možda bi to ipak prošlo bez prevelike buke. Ali dvojica u tako kratkom vremenu, to teško može biti slučajno. I ne može se samo tako prijeći preko te činjenice.

Turudić je trebao najaviti internu istragu unutar svoje institucije. Barem to. Istragu koja gotovo sigurno ne bi polučila rezultate. Ali trebao ju je najaviti, ako ništa drugo, iz elementarne pristojnosti. Javnost ima pravo znati je li moguće da se nekome unaprijed javi da će biti uhićen. Pa da može na vrijeme dati ostavku kako bi svoju stranku poštedio političke sramote i neprilike.

Turudić naravno nije političar. Mada bi on to možda i želio biti. Ništa mu nije draže nego dobar javni fajt s nekim od njegovih brojnih neistomišljenika. Ali on je sada na čelu važne državne institucije i ipak treba jako voditi računa o tome kako javnost percipira rad DORH-a. Posebno u svjetlu političkih sukoba koji su pratili njegov dolazak na čelo te institucije. Bila je to velika borba u kojoj su na jednoj strani bili predsjednik Republike i cijela oporba, a na drugoj vladajuća stranka i njeni koalicijski partneri. Informacija o Turudićevim noćnim vožnjama sa Zdravkom Mamićem, u trenutku kada je ovaj bio optuženik, dovela je čak i do toga da je Andrej Plenković nakon njegovog imenovanja rekao da bi možda postupio i drugačije da je znao za sve detalje tog slučaja.

Da možda ipak Vlada ne bi Turudića predložila za glavnog državnog odvjetnika. Kako bilo da bilo, ali u svakom slučaju javnost na rad DORH-a zbog toga gleda s dodatnim povećalom. Da bi se sada, samo četiri mjeseca po dolasku Turudića na čelo ove institucije, dogodio ovaj slučaj Škorić – Šarić. Ne može nitko za njega automatski okriviti Turudića ili nekog od njegovih najbližih suradnika, ali on bi na sve to ipak trebao reagirati drugačije nego što je to jučer napravio. Kada je samo praktički odmahnuo rukom na cijeli slučaj. I otišao sa sjednice.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast