Teško je povjerovati onima koji žive od prosječne hrvatske mirovine koja iznosi petstotinjak eura, ili od minimalca, da je u Hrvatskoj itekako puno onih koji ne drže novac u čarapama i madracima, već ga imaju dovoljno kako bi investirali u trezorske zapise. Ili u državne obveznice. A takvih ima i oni jako dobro znaju da su hrvatske banke neviđene škrtice koje na oročenu štednju ili na depozite ne daju gotovo nikakvu kamatu. Pa je narod koji ima odlučio ulagati u tržište kapitala na kojemu mu siguran povrat jamči država. I uz prinos koji mogu samo sanjati od banaka.

Osim činjenice da je država šire ruke od škrtih i gramzljivih banaka, vrijedi naglasiti i da je očito da građani kupovanjem obveznica ili trezorskih zapisa iskazuju povjerenje u financijsku stabilnost države. Može biti da je razlog tome i uvođenje eura pa ne moraju strahovati od devalvacije kao što je nekada bio svakidašnji strah onih koji su imali višak sredstava. Svako jutro čim se čovjek probudi morao je gledati tečajeve, proučavati razne ekonomske varijable, a sve kako mu se ne bi dogodilo da mu novac izgubi vrijednost. Zato ne treba čuditi da je narod bio oprezan i da je ulagao, ako je imao toliko, u nekretnine. Sada se čini da se vremena mijenjaju i da su se otvorile i druge perspektive za građane ulagače. Da je tome tako, najbolje svjedoči podatak da je u upisu trezorskih zapisa sudjelovalo više od 37 tisuća građana koji su uplatili preko 900 milijuna eura. Tome treba dodati da su građani izdvojili oko 1,3 milijarde eura za kupnju narodnih obveznica.

Valja pretpostaviti da je većina tog novca izvučena iz banaka, s obzirom na to da su građani shvatili da im je tamo deponiran novac ne samo mrtav kapital, već da su i na gubitku jer im novac zbog inflacije gubi vrijednost. Građani su odbili beskamatno kreditirati banke s oko 2,3 milijarde eura. I to je dobro. Kada već imaju višak sredstava, onda je dobro da ta sredstva plasiraju tamo gdje će i oni imati koristi.

Ministar financija Marko Primorac s razlogom je izrazio zadovoljstvo reakcijom građana i na izdanje obveznica i na izdanje trezorskih zapisa. On naglašava da su tim izdanjima vratili građane, koji su itekako konzervativni kada je njihov novac u pitanju, na financijsko tržište. On kao dobru stranu ističe i povećanje financijske pismenosti. Onaj tko ima, financijski nepismen sigurno nije. Čini se da su za takve reakcije građana presudna njihova ocjena da je riječ o prilično sigurnom ulaganju koje će donijeti mali prinos, ali svakako veći u odnosu na držanje novca u bankama. Valja se sjetiti da su građani pozitivno reagirali i kada je bila riječ o prodaju Ininih dionica i dionica HT-a. Ni tada se većina nije opekla pa je poučena tadašnjim iskustvom odlučila još jednom oprobati sreću.

Ali ovaj put u državi koja je članica Europske unije i koja koristi euro. Kada se tome doda da je stanje državnog proračuna itekako dobro, a i agencije koje određuju kreditni rejting su itekako optimistične kada je Hrvatska u pitanju, čini se da ne bi trebalo biti nikakvih problema ni straha da će im ulaganje propasti. Prema prijedlogu zadnjeg proračuna premijera Andreja Plenkovića, ukupni prihodi se projiciraju na 28,5 milijardi eura i veći su za tri posto u odnosu na ovu godinu, dok su rashodi 32,6 milijardi eura, što je povećanje od 11,2 posto u odnosu na ovu godinu. Bit će u vezi s proračunom još dosta priče i političke rasprave je li on prilagođen predstojećim izborima s obzirom na planirani deficit, ali svi su svjesni da prihodi nisu nerealno planirani i da je država dobitnik čak i kada je riječ o inflatornim kretanjima. Trenutno na vidiku za one koji imaju i spremni su ulagati novac nema crnih oblaka koji bude nespokoj. Bez obzira na nimalo ugodno vrijeme u kojemu živimo i koje obilježavaju i energetske i geopolitičke krize.

Građani to osjećaju i spremni su preuzeti minimalan rizik. Točnije, onaj dio građana koji ima višak sredstava na raspolaganju. Većini je to i dalje nedosanjani san i oni ne moraju razbijati glavu prinosima na obveznice, kamatnim stopama i rokom dospijeća glavnice. Oni moraju razmišljati kako preživjeti mjesec dana s mizernom mirovinom ili s mizernom plaćom koju na mjesečnoj razini obezvrjeđuje inflacija. Onima prvima preostaje zadovoljstvo malog prinosa koji veseli.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast