Gradonačelnik Pule Filip Zoričić danas ujutro točno u osam sati održao je radni sastanak s najbližim suradnicima od kojih je zatražio da u kratkom roku, od maksimalno 48 sati, formiraju "Radnu skupinu za rješavanje krizne situacije oko prometa i parkinga u gradu", posebno, s naglaskom, u njegovom najužem dijelu - na potezu od mosta do Rive s jedne, te od Lesnine do velikog rotora i poslije do grada s druge strane.

Zoričić se na to odlučio nakon što je u subotu navečer, što se može povezati s koncertno-festivalskim događanjima u Areni, situacija oko prometa i parkiranja eskalirala do te mjere da su ga u kasnim predvečernjim satima zvali nezadovoljni građani, njemu skloni birači iz MO Stari Grad, ali i mnogi drugi kojima je njegov broj, kao čovjeka dostupnog narodu, jednostavno dostupan. Stanovnici Pule kontaktirali su ga na rubu ludila do kojeg su dovedeni zbog kolona vozila koje su usporeno gmizale vrelim asfaltom. Poput lijenih zmija prianjaju po podlozi puštajući iza sebe ružan trag svojeg prisustva. Prizor, i s autima i sa zmijama, koji nitko pametan ne želi vidjeti, ali ga nekad ne može izbjeći jer mu se događa neposredno pred nosom.

Zbog toga je odlučni gradonačelnik, izabran kao čovjek proklamirane meritokracije, izraženog diskontinuiteta i obećavanih promjena, a ne statusa quo koji bi potvrdio i nastavio neke loše prakse, odlučio da se, pod broj jedan, privremeno zamrzava korištenje godišnjeg odmora za sve zaposlenike gradske uprave koji su uključeni u prometno-parkirališnu problematiku, sve dok se ne pronađe, osmisli i provede optimalno, cjelovito, brzo i kvalitetno rješenje.

Gradonačelnik je, da ne bi bilo zabune, sate i sate u noći sa subote na nedjelju, dok je iz obližnje Arene dopirao zvuk Tonija Cetinskog, i s nedjelje na ponedjeljak, kad je u prvom planu bio Bajaga, proveo u kontemplaciji. Par najbližih suradnika s njime se sunovratilo u dubinu, ponore, bezdan razmišljanja. Toliko su se udubili da su se skoro ugušili. Ispred vrata preventivno ih je čekala jedinica za reanimaciju. Zoričić je mislio na sve. Pa i na to.

Otprilike tako, bez mojih upadica i sitnog podbadanja, trebala bi izgledati vijest poslana cirkularnim mailom na adrese svih medija u Istri. Parkirališno-prometna situacija je u naravi izmakla kontroli i Forum mora reagirati. Uludo potrošena politička godina u mandatu Filipa Zoričića sada dolazi na naplatu. Jednim dijelom i kroz (očekivano) povećanje cijena parking usluga. S fokusom na svoj politički opstanak, u međustranačkom igrokazu kojem je punih 400 dana svjedočila cijela Pula, prvi čovjek grada zanemario je ključnu činjenicu – njegova je uprava izabrana i odabrana da među ostalim rješava gradske komunalne probleme.

Ne toliko zbog cijene koja visinom mora odvratiti višak vozača od parkiranja u strogom centru, koliko zbog nedovoljno osmišljenih rješenja i jasnih, transparentnih projekata, PARKING i PROMET opterećuju funkcioniranje grada, zato nema protoka ljudi, stvaraju se gužve, stranci se ne znaju gdje parkirati, a domaći koji žive od tih stranaca, turista s trošenjem na sto raznih adresa, dobrim dijelom neopravdano luduju. Neopravdano – jer, ponovimo, mnogi žive od turizma. Turisti su dobri kad puštaju pare, loši kad stvaraju gužvu.

Zasad Pula nije blizu ni održivosti ni postavljanju ravnoteže između onoga čega smo se „u ime turizma“ spremni odreći, te onoga što dobivamo od turizma. Quid pro quo. Istodobno palijativna rješenja za situaciju koja je akutna i goruća, a rezultat je akumulirane negativne energije, nepovjerenja, jala, inata i zločestoće, više nisu ni dovoljna ni adekvatna. Pula je grad s ozbiljnim problemima. I suštinskim, dugoročnim, promišljajućim na način kuda se ide i što se želi postići, ali i kratkoročnim, operativnim, jer se ne zna kako riješiti i najbanalnije mini krizne situacije. Zbog konfiguracije terena, limitiranih prometnica, slabe infrastrukture, ignoriranja problema, ali i najezde turista u centar grada, koji ih uslijed ograničenog kapaciteta ne može primiti i za to nije pripremljen - nastala je opasna kriza.

Postoji i druga krajnost: kad se u firmi u realnom sektoru – ponavljam: realnom, u tržišnoj utakmici kompetitivnih igrača - pojavi problem koji će uzdrmati njeno temelje, postojanje i nastavak poslovanja, reakcija odgovorne osobe ili vlasnika izgleda ovako - nema godišnjeg ni slobodnih dana, kao ni izmišljanja bolesti koje se liječe na Fratarskom. Ili se bolest izmišlja radi iznajmljivanja apartmana i kuća za odmor, punjenja i pražnjenja, čišćenja, dočekivanja i ispraćanja. Kad je u privatnoj firmi poslovna kriza, za nikoga, od prvog do zadnjeg, nema neodgodivih putovanja, uplaćenih godišnjih odmora, dječjih treninga, kumskih rođendana i unaprijed dogovorenih odlazaka u Gardaland ili Istralandiu.

Nema ničega od toga. Postoji problemska situacija koja je van kontrole i koju treba riješiti. Neodgodivo. Bez izlika. Traži se – rješenje! Ako ga nema, svi mogu ići kući tražeći novi posao. U istom tom privatnom sektoru odgovoran vlasnik firme nema luksuz podrazumijevajućih prihoda i punjenja proračuna samog po sebi, kao što je to slučaj s gradskim u koji lova kaplje ili curi, ali uvijek dolazi. Uvijek i dovoljno da se ima za plaće, a za servis prema građanima, od kulture, sporta, socijale – što i ako bude.

Građani očekuju da gradski krizni stožer situaciju oko prometa i parkinga posloži tako da funkcionira: Mandrać, Gregovica, garažna kuća, garaža na moru, u zraku, pod zemljom, u dnevnom boravku ili kuhinji, na dijelu prostora Uljanika, što god. Građani od gradonačelnika Filipa Zoričića traže rješenja. Dotad nema mirnog sna. Ni godišnjeg.

Povezane vijesti

• Iz ovisnosti u ovisnost
• E moj Sudar, pošten brate, ali naivan…